O SEBI!

Dakle o sebi sve najljepše,

Dakle rođen sam kao vrlo mali, u malom Njemačkom gradu Mosbachu u blizini velikog Štuttgarta. Sa već dva mj. dovoljno ojačan roditelji Savo i Soka iz praktičnih razloga prebacuju me babi Bosiljki na čuvanje i tako na moju sreću, namam nikakvu svijest o Njemačkoj.

Najvažnija stvar u svemu je što mi je detinjstvo bilo sedamdesete, a mladost osamdesete.

U školi sam bio vrlo loš đak uvijek među najgorima, 5-6 jedinica uvijek. Majka se sramotila na roditeljskom. Uopšte mi sad nije jasno, kako sam tad uopšte prolazio kroz razrede?

Poslije pada i neuspjeha u srednjoj školi, pojavljuje se zanatsko usmereni pravac, tako nešto, to je bilo odlično za loše đake koji su sa druge strane imali dar za zanate “handy man” što sam ja. To izučavam za bravara i završavam sa odličnim uspjehom, ali ne zato što sam imao odlične ocijene iz predmeta, već što sam na praktičnom nivou bio praktičan i neosporan.

90-te odlazim u Njemačku na crno da zaradim neku paru da sebi u kući sredim potkrovlje kuće TRNAVA 51 Z.P. MEDARI, OPŠTINA NOVA GRADIŠKA.

U Njemačkoj ja i Zlata živimo zajedno, dobivamo sina Igora ’91, pa kćer Ninu ’93. ostajemo u Njemačkoj nepunih 8 god. Nikada se više nismo vratili kući i nikada nisam sredio potkrovlje. Onda su nas izbacili u Kanadu u kojoj smo od ’98. do danas 2021.

U Njemačkoj je bio ljep život, ali nije to bilo ispunjavajuće. To je samo bila nužna zamjenica.

U Kanadi je bio pravi šok: (šta je ovo sunce ti jebem) (MRTAV LADAN). I eto tako malo po malo svijet postade globalno selo, dođe i ova lakrdija sa koronom i samo ti jedno preostaje. Da oko sebe stvoriš svoj mali svijet i svoj mali krug prijatelja oko sebe, ako su normalni i ako će da polude zajedno s tobom.

M. Vladetić, Juli 2021.