Bolje da je krv voda

Ljiljin PREDGOVOR

“Bolje da je krv voda” je druga zbirka savremenog pjesnika Miše Vladetića. Tiha sujeta, sumor, gorčina života, tinja za onim što je nestalo, oštra bol zbog nesklada u životu, raspolućenosti između čežnje i ostvarenja ideala i jave, gorko osjećanje prolaznosti – glavne su teme Vladetićeve poezije, pune umornosti, bolnih tonova i jeda, prigušenih jauka, diskretno izraženog gađenja pred sudbinom neznanih i znanih pojedinaca, ali i samog društva, odnosno čovječanstva.

“Bolje da je krv voda” je Mišov prikaz mnogih izopačenosti sadašnjeg društva, autentična strast sa ukusom za tamno, nagonsko, perverzno, sa predispozicijom za kritiku moralnog rasula i etičkog posrtanja pojedinca.

Dok sa nevjerovatnom koncentracijom rekonstruiše sve pore današnjeg društva uključujući religiju, politiku, kulturu, seks, da bi sve to u jednom trenutku, u dnu očaja, prevazišao i pročistio snagom sopstvenih riječi, Vladetić nas podsjeća da poezija nije samo puko opisivanje života, već i najbolji način da život razumijemo onakvim kakav jeste, ma kako besmislen i crn bio. Ova knjiga poezije podjednaku važnost ima u prikazivanju realnog života (koji ne bismo da pamtimo, ali moramo) i “skeniranje” onog što se nalazi ispod vidljive površine svijeta, ono što bih sa dvije riječi nazvala demonizmom svakodnevnice.

Vladetić je pjesnik i sjetni prolaznik sudbonosnih ulica, osamljenih krovova ispod kojih živi duboko duhovno siromaštvo. Elegičan i nostalgičan, gledajući realistički u stvarnost tmurnih svakidašnjih zbivanja, on tu stvarnost pročišćava u stihovima koji pored svoje jednostavnosti zvuka odjekuju u nama duhom unutrašnje ritma.

Slikovitost, jednostavnost izraza koja izlazi iz dubokog unutrašnjeg doživljaja važna su svojstva Vladetićeve poezije. Sve su pjesme povezane sutonskim tonom, često pune bolne dirljivo nježne samilosti, a treba posebno istaći Vladetićevo uživljavanje u dušu stvari, njegov smisao za predmet svakodnevnosti, prirodno uranjanje u tajni život njenih oblika koji su spojeni sa našom sudbinom.

U zbirci “Bolje da je krv voda” Vladetić iritantnin bolnim i širokim duhom obuhvata sve oko sebe, kroz koju bi htio izraziti život u što obuhvatnijoj slici u svim njegovim danima.

Vladetić je i poeta ljubavi i te osjećaje izražava kroz izvjesnu dozu erotike na momenat podsjećajući na Bukovskog.

Pjesnik je svakodnevne bijede i životnog beznađa, ali ipak u želji da što punije izrazi veliki slijed životnih zbivanja i da nam da što širu sliku života, nastojeći da uđe u njegov smisao, Vladetić je pjesnik životne sjete i često pesimistički raspoložen, ukazuje nam se, u bitnosti svoga stvaranja kao pjesnik kome se ne zna da li voli život, a njegov bijes dolazi upravo zbog nesavršenosti života.

Iz tjeskobnih proživljavanja svakidašnje skučene tvarnosti okruženi sudbinama toliko tužnih ljudi, on kroz poeziju izlazi na prozor raznih religija da pogleda nebo i da se divi suncu.

U tamnici života nalazi jedna vrata otvorena, a to je ipak ljubav prema životu.

Tuga zbog života i radost zbog ljepote što ih život daje, vječno se bore u Vladetiću, ali život pobjeđuje i dolazimo do zaključka da je njegova poezija u stvari afirmacija životne vrijednosti – ova originalna poezija puna mračnih preliva izražava kroz potištenost pojedinih trenutaka, veliku čežnju a visinama, svijetlu ekstazu čovjeka koji duboko poznaje život i voli ga često sa sjetom, pa i sa dubokom tugom, samo zato što je silno povezan sa njime, sanjajući da su svi istinski pjesnici one moguće oblike života koji bi odgovarali jednoj istančanoj pjesničkoj duši, željnoj umjetničkog sklada između stvarnosti čežnje.

Posle zbirke “Sve od života”, Mišo Vladetić nastavlja da na svoj način nesvakodnevno izražava svoju usamljenu pjesničku ličnost. I ne zaustavlja se na tome…. Nastaviće se…

 

Ljiljana Rebrenović


Sadržaj

Ljiljin predgovor
Nije život san
Srpski parlament i nevladine organizacije
Poltroni
Ljudi i životinje
Tomovača popovača
Naša bašta (Zlatin vrt)
Bicikl i traktor
Fathers day
Loši roditelji
Muški jadi
Čiča miča Adame
Pokvarena rodbina
Mrzim neistomišljenike
Površna stvar (Srbi i Hrvati)
WC papir za žensku guzu
Pet minuta raja
Vječna slava (Zlo na Zemlji)
Zapadno hrišćanstvo
Englezi
Znaju Ješe kako da nas tješe
Debela kita
Alfa moždani talasi stanje uma i svijesti
Antibiotik
Kupam se samo za potrebe sexa
Nisam im ni blizu
Ne volim više ovoga čovjeka
Kratki spisak želja
Isusove jaslice
Ljubav i ljubomora
Crismis time
Momenat stvaranja u svijetu razaranja
Ko su vam prijatelji
Šta mi prepoznajemo kao život
Božić u Zagrebu
Čisto lice Boga
Mjesec mlad
San
Strah nas održava
Nedaj Bože nikad
Vladeta jerotić
Nema sive
Traganje za smislom
Naši junaci
Iskušenje
Sve duše
Odnos prema grijehu
Spokoj i nespokoj
Dokaz koliko je naš jezik bogat
Moral izopšten
Ko zna šta je život
Veći katolik od pape
Romantici i romani
Paradoks hrišćanstva
Mir i rat
Badnje veče
Sanjamo bolje od onog što živimo – Obmana stvarnosti
Ne da pa ne da
Nema više
Mrzimo se mržnjom
Amerikanci
Krštenje djece
Pravda postoji
Dejvid Ajk i vavilonsko bratstvo
Gordost
Balkan
Čiji je Hrist
Nedovršen i sam
Englezi II
Erotika o kojoj niko ne priča
Misao bez povoda
Zašto strah mora da postoji (Zašto čovjek mora da se boji)
Iskrene ljubavi
Šta je htjela renesansa
Sanjarenje je posebno stanje
Bez veze
Ja sam kukavica
Malo vedrine
Burlesque festival
Volja za smislom
Sveštenstvo Evrope
Paorska sreća
Svaki konj ima svoj vonj
Istina ima harmoniju sreća ne treba definiciju
II Oblici ljubavi
Često sam sit života (Krvava bajka života)
Na krilima ljubavi nošen
Dešava se
Krhko je znanje
Alokin
Bivši drugovi
Muškarci poslije pedesete
Misao
Pokri se spokojom
Ne voliš me dovoljno draga
Aztrakcija privlačnosti
Mladalačka krv
Don Slavo
Danijel i Džuli
Kovači moralne bjede
Seoska idila
Nama su sve uvalili
Vodeći govnari
Trula sorta
Elementary school Canada (Debilana)
Svašta može da se nauči
Vangelija Pandeva
Ljubav se bori da preživi
Moraju braća zbog nečeg da se mrze to je prosto tako
Samo da pomenem
Zavist je ubica tih
Od poštovanja do prezira malo je ko dobar
Poželi da nešto naučiš
Goran Bare je slobodan
Kršćanski bedak prepis (autentično)
Pjesma dve jadnosti
Jadnost I
Jadnost II
Ja sam samo malo ljubomoran
Ni prah ni dah
Estetika
Nemoć pravde pred nepravdom
Kako pišem
Okolnosti oblikuju živote
Naslov jednog filma – Ljubav može ozbiljno da ugrozi vaše zdravlje
Ljudi koje znam (većina)
Ljudsko obezvređenje
Izlaz i ostvarenost
Priča o dobroćudnom kučetu
Kremiranje ili ukopavanje
Dogorelo do nokata
Modni šovinizam
Nije krv voda
100 pitanja Bogu
Kad si čovjeka stvarao
Svijet je stao na trenutak
Korona virus, više je nego serious
Najbolji virus na svijetu
Moj komentar na moju knjigu (za kraj)

Bicikl i traktor

Da sam ja vlast; bio bi dictator
ukinuo bi televiziju na mjesec dana
promakla bi svima vijest dana.
Pa djeci treba interneta i crtića
otvorite više obdaništa i vrtića.
Probuši na biciklu gumu, malu štetu odtrpi
pa nauči sina kako daje okrpi.
Da nema televizije mjesec dana
oporavili bi organizam od teških riječi i rana.
Od otrova koji nam sa te cijevi dođe
što reče Rambo katodne i kanalizacione
stavite gas maske te dvije su bratske.
Zamislite da mjesec dana ne vidite
ni jednog političara, novinara, pjevača,
da ne čujete ni jednog trača,
da ne vidite ni puške ni mača,
ni Pariz ni Brisel ni London
ni zid jerusalimskog plača,
Ni hrišćane ni muslimane ni Donalda,
da ne čujete ničije ideje
ne vidite ni Jevreje.
Da ne gledate fudbal tu predstavu srpske tuge
dođe vam da pobjegnete da se provučete ispod duge.
E kako bi svijet izgledao bez televizije
za ovu situaciju svako ima svoje vizije.
Ovo bi valjalo ukinuti barem na mjesec dana
za početak toliko
a kasnije preći i na godinu dana Jel.
Kako djeci da produžimo djetinjstvo
i ukinemo svako ropstvo
kako mlade da svarimo
kako mirno da starimo
Vratimo se na ono kako je nekad bilo
kako nam se snilo šta je srcu milo
kako krava voli svoje tele, kako brata sele.
Dokle ološ da nosimo na grbači
da niko za nikog ne rmbači
da imamo ekonomsko
i moralno blagostanje i bogato imanje.
Da sam ja vlast i dictator
svaki seljak bi im’o traktor.
U mojoj zemlji bi gospođe bile krave
ne bi bilo filmova užasa i strave.
A stare dame i mlatomudani sa estrade
pošteno će morati pare da zarade….
Da se Đavo i Bog smire
pa malo u senku povuku
da ja na svijet spustim svoju pravednu ruku.
Da se islam i krstaši ne tuku
svaki brod da uđe u svoju luku.
Da sam ja diktator, glavno vozilo bi bilo Bicikl i Traktor.

Fathers day

U zahvalnost ocu što stvori djecu
slava ide njegovom nabreklom kocu
izvini što je kratko trajalo
možda sam malo i u tebe svršio
ljubavni čin se brzo završio.
Možda je htio a možda i nije
da napravi dijete prije
da ima pored žene još koga da bije.
Istres’o sjeme u matericu i jajnika stan
eto koliko je otac za začeće zaslužan
koliko je njegova uloga mala
za začeti novi život to vidi svaka budala.
A rast fetusa i nabrekli stomak u žene
i sav tok procesa od koga pucaju vene.
Razvoj života i teret rađanja sve to snosi žena
brine ga jedino da dijete povuče što više njegovih gena.
Poslije porođaja nekako postaje lijena
polako vene i postaje svoja sjena.
A i ona nekad divna kosa,
ocu se čini kao da više nije njena
odjednom posta strana jebena
zbog nekih stvari uglavnom sitnica
postaje u kući crna ptica.
Pogotovo ako rodi ćerku
bolje da se uvuče pod pokrivač
žena za oca postaje običan otirač.
To je dobar praznik spermodonator drobi
ja ne priznajem Fathers Day to je izmislio gay lobi.
Spermodonator ili spermoglavac
može biti svaki jarac,
a iznijeti život do kraja, to može samo žena
jača je tekućina u njenih vena.
Dok otac u kafani prinovu proslavlja
žena se bori za dva života
za svoj i ovaj novi što ocu na svijet dostavlja.
Otac je samo spermodonator k’o i svaki gay
ja ne priznajem Fathers Day.

Loši roditelji

Roditelji djecu odgajaju najbolje što znaju
toliko je to često loše pa gledaju
djeci što više da daju.

Šta da im pruže da imaju
više od vršnjaka s kojima se druže.

E neće se moje dijete patiti kao ja
ono će imati sve što pod ovim suncem sja.
I tako sve što rade naravno greše
da bi dijete raslo sretno
svestrano kesu dreše.

Sve na svijetu gledaće djetetu da kupe
prije nego li stigne i do đačke klupe,
tako raste armija djece tupe,
jer se roditelji drže ove parole glupe.

Kao oni, da se ne bi mučili
daju djeci sve
kao da u životu ništa nisu naučili.

Moje će dijete imati sve
makar novcem prizvao demone zle.

I kad je kasno i đavo povede kolo
dobiješ pored sebe dijete oholo
o Bože što ga nisam više korio
to je ovo što sam od njega sam stvorio.

Ovako rade roditelji koji nisu naučili životnu lekciju
ubrizgali su u dijete pohlepnu vakcinu i injekciju.

Oni hoće odmah sve i sad
ništa ne bi da stvore kroz mukotrpni rad.

I kad dijete postane nezahvalni gad
reći će ma pusti i ja sam bio mlad.

Osvješćenje nekad dođe kasno i nikad na vrijeme
nisam rebuse riješio
sad znam gdje sam k’o roditelj griješio.

Tek kad je kasno i dijete skrene,
pita sebe, kako sam pogrešno traćio vrijeme.

Da bi se stvari vratile na dobro
sad treba uložiti dupli trud
dajem sve za novi odgoj,
sad više nemam kud
sad ponovo prolazim strašni sud.

Muški jadi

Ljubavničko pravilo sam prekršio
opet sam prije tebe svršio.

Biću bolji drugi put sad mi više nije krut.

Ne dešava se to baš često
da mi se mali pretvori u meko tijesto.

To je ljubavnička slabost i sudba kleta
što mi je sad k’o kuvana špageta.

Kad nekad padne to tebi ne smeta
uskoro biće čvrst pred njim je izvrsna meta.

Možda ženi nekad prođe kroz glavu
kad se mužjak po krevetu muči, znoji i pjeni
što Muji Fata reče
da je sad Bogdo neko da te odmjeni.

Čiča miča Adame

Zato što je Adam
probao zabranjeno voće
mene jebe ko kako ‘oće
kušao je sa drveta spoznaje
i od tada se po svijetu zlo prodaje
milioni vjeruju u ovu priču
(samo) odabrani vječni život stiču.

Ako sud odluči da ne mogu vječno da živim
sem sebe nemam koga da krivim.

Ne znam koliko je u ovome kiča
čiča miča nastavlja se ista priča
pastiri viču goveda riču
otimam se kiču
i predajem Božjem biču.

Ljudska duša treba dobru vjeru
al’ mnogi ne nađu pravu mjeru
uprošteno ovo zvuči, da suštinu shvati
Ijudski rod se muči.

U paklu niko ne bi da se pati
malo toga čovjek može da shvati
čak ne može ni sreću da plati
ni izgubljeno da vrati,
praznu slamu mlati i muda klati.
Kredit za auto ne može da vrati
pa u dugovima pati
da ostvariš snove moraš dobro guze dati
svetom vodom prljav obraz prati
i nikako kontra krstaša srati
i kako to sve znati.

E kako je teško znati
a lako po svemu srati
srati po svemu, svi vole tu temu.
Ajde da vidimo šta je to što ljudima dušu hrani
tuđa nesreća ponajviše to će da ih i sarani
i malo ko se od zla u sebi ne brani.

Čiča miča nastavlja se ljudska priča
puna ružnog kiča.
Adame zašto si probao zabranjeno voće
pa me sad zbog tebe jebe ko kako ‘oće
ti si prvi posrnuo Evu prevrnuo
pa nama česmu zavrnuo
a baš lijepo izgleda taj rajski vrt
zbog tvoje slabosti nama slijedi smrt
isp’o si pička nisi znao šta je kapa lička.

Izabrao si ljepotu i trenutak
zašto si ispustio Njegov skutak
haljina tijeh ko se drži, iegenda kaže
taj neće u paklu da se prži.

Kaži mi čiča Adame dal’ u tvome Edenu
biljke u očaj tonu
kao mi u Edmontonu
i po kom je to bontonu da skapavamo u betonu
i porez plaćamo nekom moronu.

Ne mogu prihvatiti da je nesreća od tebe krenula
utisak stičem da je tu priču neka luda pokrenula
ko nas to jebe ko nam kičmu savija
i svoje rituale nad nama razvija.

Utučeni skrhani u ropstvu
mi grcamo u smrtnome hropcu
nude nam SPAS
nude nam hiljade vrsta spasa
u toku je hipnoza masa
svih vrsta rasa viših i nižih klasa
to dolazi od raznih pastora dasa
gorih i od uličnih pasa.

Al’ spas negdje leži
sami biramo put teži
jer to je to što nama treba
svi objesni napili se hleba.

E kad je naša prabaka Eva, na ludi kamen stala,
čudi me kako je BAŠ Adama izabrala.

Čiča Adame ne bi više da te gnjavim
kakva je Eva u krevetu da te davim
ti si ipak historijska faca
a mi armija pajaca
dok je ujka Sem svjetska klasa
nema ljudskome rodu spasa
slažeš li se sa mnom čiča Adame
ujka Sem je rek’o:
umrijećeš Slobodane, Gadafi i Sadame.

Al’ ujka Sem tu neće stati,
neće on tek tako prestati klati
krv tuđa je njegova hrana
ne može on bez svježih rana
to je ta ’demonkratija’ bez mana.

Ujka Sem, čiča Adame
skratiće naše dane
to je pravedno to je sveto
hrišćanstvo prokleto i kleto
sve nas zgurali u geto.

Ne znam što tebe sa ovim smaram
ali kao i ti i ja volim da karam
možda što si prvi turio
i u onu stvar zurio
pa se poslije durio.

Tvoja prva zvanična ševa je obišla svijet
pa mnogima sex više nije svet.

Sodoma, Gomora Markez de Sad
sexa i razvrata sad pa sad.

Da li ovaj svijet sex pokreće,
da li se zbog toga zemlja okreće
nema nazad ka zlu se Ijudski rod kreće
ne pomaže ni ako zapalite svijeće
jer voli nakot da svako svakom svuđe meće.

To je najjači nagon
mala je maca što bljuje vatru zmaj dragon.

Čiča miča Adame jebi ga
ja ničijega ne bi ga,
ne bi ga ni za vagon maka
ni usred crnoga mraka
ni da mi slijedi raka.

Evo privešću ovo kraju
pa se zbog svoje pravice nadam
da ću se s tobom naći u raju.

U raju u mjesecu maju
gdje cure i žene
samo svome dečku mužu daju.

Gdje niko ne jebe sa strane
to bi bio svijet bez mane.

Svi bi bili srećni s onim što imaju
samo svoje drage genitalije pipaju
ko Adam i Eva bivaju,
sreću i vječnu Ijubav snivaju.

Zbogom čiča miča gotova je priča
suze teku ali nas ne peku
ode ujka Sem niz mutnu rijeku
neka ga voda nosi
nek’ kod Boga milost prosi
nije se radovao jutarnjoj rosi
pa ga zato smrt kosi
a ljubav voli kad smo na travi bosi.

Eto tako stoje stvari
ne može ujka Sem baš sve da pokvari
nema on za sreću dar
ističe njegov kalendar
u globalu njegovo vreme je mali dnevnik
ostaće od njega samo bedni gnevnik

Mizerno biće prevrtljivo
gnevnik i malo govance al’ baš smrdljivo.

Zlo je njegov talog
od Sotone je dobio nalog
da trezor dobra uništi
da plemenitu ljubav poništi
al’ kocka kockica kocka
Putinova vojska ga bocka.

Čiča Adame laka ti noć
odoh u krevet da provjerim sexualnu moć.

Ako pristane da mi da
na svijetu će biti manje zla
da ti si to prvi otkrio pa si dragu zvijezdama pokrio
i svetu tajnu nam razotkrio
pa te sad svi ljubavnici slijede
samo pravi žele sa svojom da osjede
i u starosti na terasi zajedno da sjede.

Sve te godine jedino tako nečemu vrede
i naučiš da te drugi ne povrede.

A čemu malodušni čiča Adame streme
pate od trenda i modne kreme
u njima nema posebnosti
samo ogavnosti i ponešto revnosti

Loše je sa njima za sto sjesti i jesti
čućeš samo loših vijesti
o površnom loše će tresti
o glupostima baliti
na tebi svoj bijes iskaliti

Al’ ne živimo u vreme čuda
kažu da nije preostalo mnogo
do strašnog suda.

Sve će biti dobro sve će biti sjajno
samo ne znam kako da se osjećam bajno.

Mala princeza svakom od nas treba
to je potrebnije i od nasušnog hleba.

Izgubljene duše u mraku tumaraju
zbog svoje zle sudbine sve redom šamaraju.

Crna ruža pustila svoje trnje
u ritmu noći,
ni jedno zlo neće tek tako proći
vrijedi znati
da nesreća neće tak tako stati.

Ipak ponekad odmori mozak
da ti se sve ne pretvori u vosak.

Čiča Adame neko je smislio tvoje uskrsnuće
iskreno se nadam da to neće biti naše posrnuće
ti nisi sa one strane zakona
pa ne trebam da se vatam zaklona.

Ti nisi izmišljen prijatelj,
tako bismo bili skrhani
nije isto Ijubav i mržnja
sve u životu je kušnja
kao grom iz vedra neba, nama sreća treba.

Razvaljeni usamljeni raštimani zglobovi upaljeni
natprirodna pojava
da li je to od Boga dojava,
ili nam javljaju
da će da nas u ovo malo mozga karaju.

Ipak se na mozgu nakupio mutni talog
pastori za to znaju razlog.

Baš sad na TV-u dvoje se ovlaš po koži malo grebu
izgleda da će da se pojebu.

Ona ga mazi i svugdje dira
pa i ja zato nemam mira
izgleda da će da mu puši
u meni se svijet ruši
zašto i ja ne dobijem to
uvijek je e pa baš zato.

Uvijek nekom kurcu skrivim
pa cijelu noć ne mogu da se smirim.

K’o pokisli miš iz posija virim
dok ne umočim neću da se smirim.

Kod drugih sve to ide lakše ide bolje
kod moje drage nema dobre volje.

Čiča miča Adame ode ovo u nedogled
odoh gore da na tijelo njeno bacim pogled.

Ako budem imao sreće, neće reći da neće,
pa se tijelo njeno u ritmu kreće,
tako oboje, ili obično jedno dođe do sreće.

Kad će mene sunce da ogrije
da sa ženom doživim ljubavne orgije.

Ovo je pjesma sa 20 strana
malodušni će joj naći 1000 mana
ona je slika naših dana
nema života bez rana.

Čiča Adame malo smo granice micali
baš smo se lijepo ispričali.

Malo sam govorio više od tebe
al’ tvoja legenda je priča za sebe.

Dvadeseta strana nek’ ostane prazna
da čitalac dopiše svoju viziju budućih dana.

Dragi čitaoci izvolite
ovu priču i vi dosolite
stavite na ovu priču tačku
za srećnu i mirnu Bačku.

Al’ moram još da kažem ovo
da ne bi porekao
jel’ ti ON lijepo rekao
nemoj jesti sa ovog drveta,
nemoj umrijećeš slabiću rađoznali
nisi mogao izdurati
jebo te otac kurati.

Ti si kriv što je umro Hitler, Musolini, Tito
mader Tereza, slijepa Vanga
i moj dobri poslovođa iz Tanga.

Biće zbog tebe pomor svijeta
jer nisi znao šta je dijeta
već si morao žderati sa drveta spoznaje
fleka od višanja na majici te odaje.

Nemoj Adame kažem ti lijepo k’o brat
navućeš nam veliku bijedu na vrat
al’ jok neće da sluša
’oće on sa drveta spoznaje da kuša
i eto izgleda da si dobro uradio
Ijudskom rodu smrt podario.

Pokvarena rodbina

Rodbina ima opaske
gore od govnave daske
ne možeš krv da porekneš
rodbina uglavnom služi
da imaš čega da se odrekneš.

Ljubazni otmjeni imaju strast
iz nekog razloga prizivaju ti propast.

Imaju neko tajno oruđe da se od tebe otuđe,
ne može krv da se porekne
rodbina služi da imaš čega da se odrekneš.

Odreci se familije
sam si na ovome svijetu
jedan rođak više ili manje.

Možda je ipak sudbina odredila samoću
dobrota se našla u neobranom voću.

Ljubomora, mržnja, na svemu ti zavide,
izgubilo oholo srce razum
pa prst pred nosom ne vide.

Ne vide da dobro treba da se voli
da me ravnodušnost ne sokoli, čak i boli.

Ali nisam ni ja više tako slab
bolje vidim nisam više mlad.

Otuđimo se i udaljimo se skroz
nema ništa što nas spaja
da zajedno hvatamo poslednji voz.

Svako svojim putem po svojoj volji nek’ kroči
svako sebi nek’ rujno vino toči.

Jer pored rodbine svi su sami
neko u svjetlu neko u tami,
odlučio sam nikom neću da ćutim
nikom ništa da mutim
dobro bi da slutim
al’ zlo uvjek izbije u prvi plan
i znam da sam na svijetu sam.
Ko vas jebe uživajte u svojim malim slastima
reumi i strastima
nikad nije kasno, da se rodbina mrzi strasno
ali niko nije kriv
važno je da ima jela i pića
takva su Ijudska bića.

Nikom neću više da ćutim
ni ženi ni rođaku, ni drugu, ni bratu,
ni Hristu, ni klovnu, ni starome svatu
crćemo svi ionako u budućem ratu.

Izgubićemo bitku sa bolešću, životom, rakom
il’ cigaretom,
jedan nedovršen život
predat duhu svetom.

Pa se pitat? Đe sam bio
‘i šta sam radio šta dobrog ostvario?

E jebi ga brale
ne mogu svi obuti Hristove sandale
nema u ljudima dobre volje
svuđe brat brata kolje.

Mrzim neistomišljenike

Oni sve kvare, oni su barabe
tuđu misao kao svoju grabe
poznajem te barabe
ništa nisu dobro
naslijedili od svoje babe,
„oće pićke za đabe”.

Nigdje ne daju guze
drugima životni prostor suze,
i u mozak te jebu
dok ne procure suze.

Državu muze, znaju gdje po milost da puze,
i sve to preko tuđe guze
preko tuđe guze i tuđih leđa
grabe do naših međa.

Da mu država da posao i stan
i stipendiju i JUGA ili STOJKU
ali neće da služi narodnu vojsku,
parazit na grbači drugih
bespovratni kredit opet na račun drugih.

Ovo je stvorio komunizam
i ovi su njegov nakot
toga nema kod Škota
ko voli kad mu na grbači sjeda 2-3 skota.

Al’ komunistička grbača ima svoje mane
plaća skotovima cijenu za
slavne dane,
nema više slavnih dana
ni stipendije ni veterana

Zasluži, zaradi, posadi pa vadi.

Dok bi umjesto tebe
neko zemlju branio
ti bi po čaršiji muda ladio.

Gadljiv ti Srbin, Hrvat i musliman
ja sam Jugosloven Sakić Sinan
Sinonim srpski te smeta
Izrael je zemlja sveta.

A Portugalac, Španac, Italijan
tu ne vidiš nikakav zijan
nemo’š to da vidiš kad si ideološki pijan.

Vi ste ista rasa vi ste velika masa
doće vojska spasa tiho bez glasa
ni sam ne vjerujem u ovo
al’ dokle više nanovo Jovo.

Bojim se da svijet na bolje neće da se promjeni
ni ako Balašević Boga odmjeni
ta pička na stubu srama
za njega je sve ovo drama,
u kojoj se gura u glavni lik
ne bi li za života post’o spomenik
mnogo si dobrih pjesama napisao
niko pošten to ne bi izbrisao.

Ali ipak Đole grizi govno
ti si Milivoje vatrogasac.

I ne računajte više na nas
nema više od koga doći spas
krenuše karuce u lagani kas.

I nema nas više
ko da nas nikad bilo nije
tvoja priča vodu ne pije
samo se iluzija snije
ta priča ne pije vode
nema više slobode.

DODATAK:
(I ova pjesmaje fiktivnog sadržaja)

WC papir za žensku guzu

Zlikovci nisu iscrpili sve ideje
zubna pasta za ženske zube
spasiće žene svake gube,
šampon za samo žensku kosu,
kako je to promaklo modnome bosu.

Pa prašak samo za ženski veš
tako bi iz kuće izvukli čisti keš.

Ne bi trebale zajedno
muške usrane gaće,
cirka 1/2 kila vague
i olmost nevidljive ženske tange

Kondišener omekšivač šampon
ovlaživač samo za kosu plavu
je uslov da kosa stekne holivudsku slavu.

A crnkinje crne kose, malo pomoče glavu
svoju crnu kosu mogu da peru i na splavu.

Sve ima svoju svrhu,
ostanite žene na modnome vrhu.

Gdje je dosad bila botoks cica
nije ljudi u redu
da se istim tariguzom briše
i muška i ženska guzica.

Te dvije guzice svakako nisu iste
novi proizvod još probali niste.

Pa koža gruba i suva senzitivna i masna
tak’a žena u krevetu nije strasna.

A tek perut i kad se koža sa tjemena Ijušti
kupi ženi sve od L’Oreal
da tužnu suzu ne pušti.

Zapadno hrišćanstvo

OSHO je rekao o ženi svašta
uči nas kako se ženi prašta
pun je mudrosti kao Božja bašta
ali ipak ne zna kako Srbin mašta.

„Vještica” je bila mudrost i znanje
sve umno su proglasili za sranje
onda su je krstaši spalili
svo zlo na ženu svalili.

Rekli su da je zernlja ploča ravna
pa Galileu osta prošlost slavna
ipak se okreće
i ti si Adame davno kušao zabranjeno voće.

Pa smo ostali bez spoznaje
istinu kriju vatikanske odaje.

Iako se sve vidi i sve zna
nema Hristovog grala
da li ima prestolnice Boga Bala.

Pravoslavlje, Indija i Kina
iz običnog hira
sa islamom bi stvorili svijet mira.

Zašto gazite Bašara dobrog imama
tu zemlju dobrog islama.

Sve što vama ne ide pod kapu
odma’ dobrima krojite mapu.

Vaša je „demonkratija”
najjača partija
vaše sluge pred vama puze
i rado vam daju guze
i planeta se do zadnje kapi muze
na vašem licu ni jedne suze.

E krstaši vi ste pravi sektaši
najveći profiteri i masovni hipnotizeri.

Biblija vam small print
sve ste uvukli u vaš lavirint
a dolar najjači Bog
loše će proći ko ne duva u vaš rog.

Englezi

Englez to je nešto posebno
što je nama predstavljeno kao nešto
otmjeno i dosljedno.

Drugačija propovjed od svih službi i misa
svijet su potčinjavali muzikom Bitlsa.

Mudri lukavi zavojevači, imperijalisti,
kolonijalisti, osvajači, pajaci,
ubice, ljubavnici, manijaci.

Iako više ništa nemaju dobroga kazati
niko ih ne može poraziti
prezreni potrošeni Ijigavi nepošteni
nikoga neće maziti
izgleda da tu pošast niko ne može zgaziti.

Čerčil i njihova kraljevska loza
sve buđale širom svijeta oko malog prsta voza.

Cijeli svijet im se klanja
gladni se dive kad vide njihova bogata imanja

Ubogi i sakati sve bi dali da pipnu tu krunu
sam Bog zna kakvu Elizabeta između nogu ima vunu.

Čak je njihov bio i veliki Hong Kong
ako me dobro plate Adeli bi napisao svjetski hit song.

Bio bi to muzički bestseller
ni pronicljivi mu ne bi našli feler.

Hitleru jebo sliku svoju
što Englesku nisi stavio pod čizmu svoju
što Englesku nisi pregazio ko FAP žabu
već si otiš’o na Rusiju
da tamo zatreš i poslednju babu.

Posvađali bi dve slike na zidu
bolje da to imate u vidu.

Znaju ješe kako da nas tješe

Kad je tužan i boli ga čmar
kad mu se ne diže kar
on pokrene novi WAR..

U novome ratu vidjeće stoku kako se pati
muči se da ljudsku suzu shvati
obuzeo ga demon kleti
u svom privatnom ratu
ljudskom rodu se Sveti
i briše sve što mu je na meti.

Nema većeg stradanja od dnevnika Ane Frank
a 40 miliona Rusa pojeo mrak

Ješin znak ima samo jedan krak,
nije petokraka, nije kukasti krst
nad našom sudbinom je njegov prst
on je odredio da se nad humkama postavlja krst.

Ješa ima Holivud, televiziju i sluša nas
preko vibera, on je mladima
za idola postavio Jastina Bibera.

Znaju Ješe kako da nas tješe
kako se nezahvalnim ponos kreše.

Znaju kako da umanje tuđu muku
i kroz holokaust svoju suzu provuku.

Izmislili su feminizam, fašizam i
antisemitizam, a zlom proglasili
socijalizam i komunizam.

Znaju Ješe što niko ne zna
ima rana iz minulih dana
još prolazi njihova priča
al’ ima neko ko ih čita
iako postaju dio kiča
još uvjek prolazi tortura biča.

Odviše moćni i oholi
naša propast ih sokoli.

Nama se smrkne, njima osvane
od pravde ni mrva ne ostane.

Jer đavo i Bog već su umornih veđa
pa se jebu preko naših leđa.

Dosta im je svega, a najviše ljudskoga roda
vječita bitka
ko će od nas kome da se proda.

Bitka strašna se vodi
ko će od nas kome da se poda
koga će kome do njih dvojice da odnese voda.

Ja vas jebem obojicu
strah od vas patnju pokreću.

Vaša sila planete kreće
uradite nešto dobro ne budite smeće
da uživamo u jutarnjoj rosi
po travi da idemo bosi
da ne vodite rat,
jedan drugom da budete brat.

Vi ste ogledalo ljudskoga roda
bez vašeg pomirenja ni nama neće doći sloboda.

Zar umjesto mene nije ovo mogao neki
pop da nam kaže,
umjesto što u ime Božje dobro narod laže.

Smirite strasti pomirite ljude
neka to Božja volja bude.

Debela kita

Od svega baš od svega mogu da se skuju stihovi
kao kad se u plićaku nasukaju debeli kitovi.

i od onih što su srećni kad pljuju Titu
kao kad žena vidi debelu kitu.

I Lala je isp’o govedo debelog guza
neće Sosa da pali konbajn
za jedan klipić kukuruza.

Neću zube da brusim pa kalim
gdje ne treba ne bi vatru da palim.

Malo sam bio vrijedan napravih i ja
k’o Rambo hit jedan kroz jedan.

Kad sledeću zbirku objelodanim
bolje da sebe živog saranim
kad ugleda svjetlost dana
moja malenkost ostaće sama
biće škakljiva situacija
opašće mi reputacija.

Kad se na mene sruči živalj bijesan
biće mi ovaj grad tijesan
kad me kerovi stignu u mraku
biću kriv kao da sam ja ukinuo vodu mlaku
bolje da sam sebi kopam raku
svijet je u krhkome staklu
vidimo se zajedno u paklu.

Doviđenja, doviđenja od ropstva nema oslobođenja
nisam od vas bolji ni gori
ne briga me što me vaša pravda kori.

Sve moralista do moraliste
probijam se na njihove crne liste.

Sve a ovoj planeti od zla gori
pa šta da kažem, k’o Amerikanac sorry,
moje srce se nepravdom bori
ne mogu tako, žao mi je
I am so sorry.

Antibiotik

Čuv’o bi te k’o malo vode na dlanu
stavio bi te na svaku ranu
i na onu laku i onu tešku
tebi bi sačuv’o karamelu mekšu.

Ljubavnički zadatak nisam izvršio
opet sam prije tebe svršio
to se dobrim jebačima ne dešava
dugo izvinjavanje situaciju ne rješava.

Bijesna je na mena na svoju mazu
kao da sam joj razbio kinesku vazu (drevnu).

Kaže; samo osjećaji doprinose da se
ljubavnici dobro krešu
i kad ga neće, kao da ga prislanjam
podgrijanom lešu.

I peder tvrdi da nema te strasti
a kad je sam na žene brkove masti.

Eee kad bi se to uzimalo kao lijek
3 puta na dan prije jela
da je sex antibiotik reći ne bi smjela.

To mora posebno da se zasluži
i uvijek pomjera granice,
tvrđa joj volja od metle držalice u hrdalo Marice.

Iznijeću ja ovo do kraja
višak sperme opterećuje mi jaja.

Kupam se samo za potrebe sexa

Kupam se samo za potrebe sexa
ja to obavim brže od izgovorenog keksa.

Strašno se volim sa njom
pod tušem za poziciju ispod ruže gurati
zato se kraj mene više ne može izdurati.

A nekad se otuširam greškom
jer situaciju pogrešno procjenim
mislim da će da da
pa znoj sa njega sam ocijedim.

Naučio sam do sad
najbolje se ničemu ne nadati
tako će mi libido manje stradati.

Kad se ubuđam i nekako kiselo smrdim
šlag na tortu kad uz to još i prdim
tad mi izgovori svašta
sve po protokolu uredno i vjerno
tad joj se dopadam neizmjerno i nekako nježno.

Gomila ukrasnih pridjeva iz njene bogate riznice
samo tako nastavi nećeš vidjeti pizdice.

Sijaset protokola i uvreda
kao da je gledala film dnevnik uvreda.

Nisam im ni blizu

Koliko puta u krevet krenem pa se vraćam
pjesnički ceh plaćam,
nešto mi pa’ne na um pa se stalno vraćam.

Ipak su Đole, Bora i Rambo od mene bolji
al’ imam i ja ljudi svoji’ kojima sam po volji.

Ne bi da im zbunim publiku
imam i ja svoju republiku.

Moja je mana što ne znam da pjevam
i notama masama srce da diram.

Možda i to ima dobrih strana
biće još boljih dana.

Crismis time

U decembru nizaju se Božićni dani
što rekli Hrvati to su pravi blagdani.

Prijatan praznični duh u nizu
stotine Božićnih filmova
nijedan ne pokazuje bijedu i krizu.

Savršen hrišćanski trenutak
obitelji i porodice uvlače se u skutak
svi postaju isti svi su Krismis lutak.

To je naravno dobro tu nema ništa lose
familijarno razmjeniti poklone
od parfema do dječije noše.

Za Krismis svi se vole i
O boljem životu maštaju
sve što su tokom godine zgriješili
uz Hrista i Krismis praštaju.

Krismis je najveći praznik
I blizu je godine nove
on ne trpi one što miniraju i rove.
koliko će industrija oružja i NASA
još da potroše naše love.

Bil Gejts, Rokfeleri i Rotšildi
gomilaju pare
njihovi preci su izmislili Krismis (neko je morao)
i oni za to jako mare.

Krismis je good time
široke mase to slave
neki troše a neki gomilaju pare
svi znamo prave vrijednosti nikad ne stare.

Ipak je lijepo vidjeti ponos i sreću
na hrišćanskom licu
kao prezir i poštovanje od onih što ne jedu gicu.

Krismis je slava Bogu
ja to moram da poštujem, ja to mogu,
neću da budem nezahvalni rob,
kad dođe vrijeme, nek me uz Hrista,
polože u grob.

Božić u Zagrebu

Za Božić u Zagrebu
niko ne smije biti gladan,
svako mora biti uzvišen,
niko ne smije biti jadan.

Crveni krstće obezbjediti hranu
a crkvenjaci duhovno dostojanstvo
kao i svake godine u to doba
priča je postala kliše
a norod jeftina roba.
Ko to može slušati više
zao duh za vrat mi diše,
oni su gospodari sunca i kiše.

Ako je vjerovati jednom istraživanju
najveći katolici u svijetu su Hrvati i Poljaci
oni su poslušni đaci
i red je brate da ne gladuju za blagdane.

Niko od njihove vrste
na gladnog da ne uperi prste.

Da mu crkva objasni koliko je kao pojedinac
duhovno bogat i važan
i da u svakoj nevolji mora biti jak i snažan
da je misao o jednakosti đavolja kušnja i moral lažan.

Svaki prosječan katolik u ovo popovanje vjeruje
i tako kroz vijekove sopstvenu bijedu njeguje.

Čisto lice boga

Oko 25-og decembra na TV-u se
najviše gledaju bajke
nešto kao svi smo nastali od supermena
i Eve majke
slavi se sudbina nesrećne kuje Lajke
na nebo će ih odvesti deda mrazove sanke.

I tamo će oči u oči sresti svetog Petra lično
sa svojim vrlinama hrišćanskim isprsiće se dično
objasniće mu kako su uložili mnogo u porodicu,
školstvo odgoj i tome slično
a on će im reći bravo Hrišćcani živjet ćete vječno

  • malovjerni bijedno kao jedno –

I ja sam se lično u strahu zanjeko
i odrek’o Isusa Boga
a danas sam svetac i Ijubi mi se
i desna i lijeva noga.

Tako će te i vi dobiti oprost
samo pređite most
most koji Jude miniraju
a možda je Juda bio najdraži Hristov učenik
zašto to negiraju,
šta se tu toliko ne uklapa
pa to skrivaju.

Bolestan sam od crkvenoga i gradskoga smoga
kako da prepoznam čisto lice Boga.

Nema sive

Samoća kao privilegija rijetkih
kao usamljen plod mekinje
kad postadoh „čovjek”
odbacih djetinje.

Nesvjesno mijenjamo svoju svijest
neistomišljenici imaju parvo
na svoje mišljenje
i oni kao takvi zasluže poštovanje.

Ja volim, uživam da sudim
i širim perje
i jedini argument mi je LICEMJERJE.

Mudri dobri pametni i široki
smisaono ne mogu tako lako postati razroki
klopke su svuda oko nas
među širokim masama je spas.

Kako ovi sa televizije „lijepo žive”
u njihovim venama nema sive
zašto to što oni rade proizvodi toliltu draž
pa zato što je sve apsolutna laž.

Iskušenje

Srbski nemoral se provlači
kroz medije i estradu,
gej-paradu
a Bogami i kroz dugu bradu.

Imamo naravno i izuzetaka
koje je zaobišla pohlepa
u sticanju materijalnih imetaka.

Propovjedaju da je duhovno vrijedno
a materijalno zlo,
kad steknu pare potkopavaju pod sobom tlo,
postaju pica sa dva lica i sami su krivi za to,
nek’ se preispitaju s kim su sjeli za sto.

Niko, pa ni ja ne voli da im se zamjeri
kad sa druge strane oltara
svešteno lice poprijeko te odmjeri,
pa na tebe uperi prst
evo ga još jedan antikrst

Poslije ove zbirke mnogi će da mi dirnu skute
kao ptičice padnu ničice,
to mi teče kroz vene,
uobraziću da to Bog govori kroz mene

A one što ću da razljutim
možda ću se pitati
šta mi je trebalo bistru vodu da zamutim.

Sve duše

Vreme čeka da u tvoj život
dođe dobra neka,
duša
srodna i meka
vreme zna da čeka
kad nema drugog lijeka
doći će dobra duša neka
duša
duša što će tvoju slabost da kuša
slabost se hrani lošim odlukama
duša
duša se nađe na mukama
pa se prekrije toplim rukama
smisao se traži u napuštenim lukama
duša
duša uvijek traži samo jedno
često ne vidi šta je za nju vredno
sve duše pate i ni jednoj nije svejedno
duša
duša je materija i glavna arterija
duša je zbunjeni mozak
duša je ranjeni Kozak
duša je jahač
duša je svjetlost i duboki tragač.

Vreme daje šansu da dovijeka čekaš
svoju svrhu nijekaš
propuštaš šanse
i onda od duše, očekuješ nove romanse.

I tako trošiš vreme
a duša je ranjiva u strukturi
i živi u dalekoj arhitekturi

Erotika o kojoj niko ne priča

Ispođ svešteničke odore
nalaze se dve ručne mine i nešto pokore
malo obavijeno velom i tajnom
sve to pod sunčevom zrakom sjajnom.

Nerazminirano minsko polje
predmet ženske mašte i volje.

Vidio sam kako žene gledaju popa
ima tu erotike,
da su popadije, eto leba bez motike
mnoge bi da su first lejdi
da o njima televizija piše
da sijaju kao sunce poslije kiše
kad žena vidi popa tiho uzdiše
vidio sam to pa mi ruka sama piše.

Naravno pravoslavni, on može da se ženi
ženama je sexy
popadija ostaje u njegovoj sjeni.

Žene vole kad je nešto pod velom tajne
popovi zrače te erotske strele sjajne.

Ovo je erotika o kojoj niko ne priča
možda se plaše kazne i biča.

Ne bi da pretjeram
možda je sve ovo bezazleno i simpatično
evo ozbiljno ne mislim da tu ima nešto dramatično
malo ženske mašte i sve ostaje statično

sve je u redu dok se moja
u popa ne zagleda
e onda će moju ćud u potpunosti da sagleda.

Al’ stan malo:
crkva kaže da je i misao greh
neko je doživio i ovaj peh
neko je platio i ovaj ceh.

Šta je htjela renesansa???

Sve što smo naumili
sve što smo kanili
nismo ništa promjenili
samo smo zvijer ranili razjarili
namjere moraju da se obnavljaju
u snovima da se javljaju
čistoće u blatu se valjaju
naše misli neminovno se truju i kaljaju
prlja nam se i duša i tijelo
bludnost se sve češće oblači u bijelo
jasno se vidi da smo nečije nedovršeno djelo
nesavršeno do srži
slabašni na sva iskušenja
nešto nas ipak još na površini drži
naša uobraženost ipak se topi i prži.
Sve manje je hrabrosti
zbir gluposti i površnosti postaju naše radosti
to je zavjet ljudskoga htijenja
pohotljivost, gramzivost, halapljivost
slobodna volja zaluđenja
postajemo rulja opijena zavođenja, zavađanja
postali smo suština otuđenja
i već je postalo jasno
ovi virtualni, ne žele oslobođenja
ovima što dolaze prija ropstvo
toga još nisu svjesni da bi to rekli glasno
ne razumiju oni spokojstvo.
Šta je htjela renesansa?
Nešto na duge staze rekao bih
ali ovima novima dovoljan je brzi sex i kratka romansa.

Sanjarenje je posebno stanje

Sunce se polako iznad krova izvlačilo
ja sam te lijeno pogledom svlačio
ti i ja u danu što gasne
strast ljubav želja uskoro će novi dan da svane

Kad noć dovoijno dugo ne traje
kad je noć kratka za priču i strast
kad je mjesec mlad
i srce ti bez pravog razloga ubuzme jad

Svi zaljubljeni sebi se čine pomalo glupi
al’ ništa Ijepše
kad se do kasno u noć ljube na klupi

– Sanjarenje je posebno stanje
tu ne pomaže nikakvo znanje –

Gledam je i želim, hoću da vrijeme stane
hoću je samo za sebe i čekam da dan svane

Mučim se da se dobro izrazim
sem sebe nemam koga da porazim

Nisam po tim klupama bio laka roba
neiskusan sexualno promovisao sam ljubavnog snoba
Bio sam tad zanesenjak više manje
sanjarenje je posebno stanje
tu ne pomaže nikakvo znanje.

Trula sorta

Uz kakvu uzvišenu mudrost
Era Ojdanić stari
otkad je opštio sa kozom
trza desnom nogom
načisto se rastao s mozgom
a koza poslije toga crkla
duša joj se smrkla i uhvatila se mraka mrkla.

Kakve sve budale tuše i guše
mi sahranjujemo svoje prodane duše.

Veliki brat daće nam bjedu i rat
i stegnuti ovaj nejaki vrat
i kad izumremo ne slavno
ali proveli smo se dobro to je glavno.

Postali smo sirotinja puka
truli političari osušila vam se ruka,
američka kultura zar nam to treba
i slijepac vidi odakle opasnost vreba.

Farme i parovi proizvode nemoralna pokoljenja
u ainanet nespokoj i prazne duše upokojenja

U grobu se okreće naš djeda
neće doći bolje
u svojoj smo zemlji građani drugog reda.

Širom zemlje prostitucija i striptiz barovi
zapadne kulture dragocjeni darovi.

A Sergej i Srđan i Srbski film
pogodio me kao smrtni plin,
u srce mi zabio čelični klin.

Spadamo i mi u trulu sortu
to je šlag na tortu,
kakav smo samo pičkin dim
nestaćemo kao Sodoma i Gomora
k’o stari bludni Rim.

Samo Da Pomenem

Mi volimo američke brendove
EXIT je ugostio sve njihove bendove.

Mi volimo njih i oni nas
ali muzika koja nas spaja
ne donosi spas.

Politika gaji druge ideje,
obični se ništa ne pitaju,
mogu samo da bleje.
Pošteni se u muci ritaju,
visoki kroje više ideje.

Priča o dobroćudnom kučetu

A sve je počelo tako bezazleno
pomislih njoj treba muškarac
mišićav i jak
koji od razmišljanja ne može da dobije rak
na lopati ja sam odviše mlak
volim prirodu i čisti zrak
volim kad padne mrak
e onda postajem jak.

Šta mi to treba da čačkam tu žensku silu
kao da u meni nema ni kreacije ni mašte
što kaže Đole već sam jednom beg’o preko bašte
tamo iza kuće
gdje je carstvo jednog jako dobroćudnog ćuće.

Zagrize mi komad guze
tek kasnije su curnule suze
kud budala u ćućinu oblast uđe
još ne osjećam bol, kao da je meso tuđe.

Tamo iza te kuće sretoh tople oči
jako dobroćudnog ćuće
koji je to ljudi strah
k’o od šale smrvih tarabe u prah
od mog bijega prštale su već gore pomenute tarabe i pruće
pogazio sam paradajz kao kestene vruće
dok sam za goli život vodio borbu
zakačih za nešto oštro i topla tečnost
niz butine poteče,
ta sila me i dalje nazad vuče
ne osjećam da išta otiče
ni bol me još ne dotiče.

Bože što šibaš svoga raba
a promakla ti ta baraba
što nije zavrnuo eksera
u svojije taraba.

Šta mu bi da na mene tako krvožedno skoči,
bože kako je imao tople pseće oči
a sijao je i mjesec
u toj divnoj noći,
zaspati još dugo neću moći.

A kokoši su odavno legle i gluvo je doba
i jako je kratko trajala borba
na meni visi moja koža kao na
Mirku i Slavku kurirska torba.

Umalo pogibe blizu rođene kuće
sve zbog toplih očiju jednog
dobroćudnog ćuće
umalo pade na kućnome pragu
oštri su zubi ovom dobroćuđnom vragu.

A baš nisam ništa kaz’o kontra moje tašte
umalo nastrada
evo tu kod komšijske bašte.

Eeee kako je pas stvor plemenit
ko to kaže taj lupeta
taj nije ost’o bez pola dupeta
komu rođeno meso koncem šiju
taj nije oči u oči vid’o krvožednu beštiju.

Pa da pas je rasa plemenita
i u pravu je nič’ja guza nije sveta,
nije ni moja
od nekog naročitog soja.

Kokoši su legle i gluvo je doba
na meni visi moja koža
kao na Mirku i Slavku kurirska torba,
pomislih gotovo je
ovaj ćuća će me doći groba.

Nedam se ja tom pasijem rodu
začas se sav pretvorih u golu vodu
e nećeš mi ti suditi pasji sine
odmjerih ga drsko onako baš sa visine.
Doće mi ta strvina glave
od kakve se ovaj okotio mame
a još sa nekima nisam izmirio račune stare
naravno u pitanju su neke pare
ma neka sića, nešto sitno
kao zubi u ovog
dobroćudnog tića.
Mjesto da moje dužnike juri
tu beštija na mene reži i zuri.

Kako je ’vako zube iskezio,
kao bebu ga niko nije dovoljno mazio i pazio.
Izgleda da vuče traume
iz djetinjstva
u prošlčm životu doživio dubok stress
pa na meni naš’o da iskali sav bijes.

Simketova bivša, KRISTAL KAŽE:
pas daje bezuslovnu ljubav
ovaj ispred mene ima nešto drugačiji stav
ovo mi baš i ne liči na
unconditional love.
Bič našla mene da laze
sorry Simke niste više zajedno
sad može da se kaže.

Sad mi bar koža nije tijesna
Izgleda ni kera nije bila bijesna,
al’ zato izašla mi nova pjesma.
Baš mi vako koža komotna
visi sve na meni k’o ćaćin stari sako
niko ni štapom nebi me tak’o.
A kamoli kakvo crno pičarenje
koja bi sa mnom na parenje
malo pseće terminologije
da popravim ocjene iz biologije
izgledam kao da sam up’o
u septičku jamu
sad znam šta su vidjeli
ti što opisuju tamu.

Kao iz kliničke smrti da se vratiš
da si ost’o živ nikako da shvatiš.
Po 100 puta provjeravaš jel sve
na svom mjestu,
bome potkres’o mi kera krestu.
A naročito gledim u gaće spreda
srećom prođe me se bjeda.

Ne pitah se prije kako ovaj nije na lancu,
kob’ se toga sjetio
u samrtnome hropcu.

Kad si čovjeka stvarao

Kad je Bog čovjeka stvarao
kao da se glupirao i prenemagao
kao da se opirao i izgovarao
o još sto drugih stvari se starao.

Nisi se dovoljno trudio,
e moj sudijo,
loše je ovo ispalo
za otisak pogrešno si uzeo stopalo.

Kako ja vidim projekat je započet i ostao nezavršen
šampioni su oni što brane Boga
i tvrde da je čovjek savršen.

Kad je Bog čovjeka pravio
mora da je od muke osjedio i ostario.

Što je na materijalu štedio
stvorio kvantitetu zanemario kvalitetu.

Šta ti je Bože ovo trebalo,
čija smo mi kopija i ogledalo,
da te neko nije varao
s nečim te zatrovao
da nije ne daj Bože neko drugi,
ovu opciju zagovarao.

Kad si čovjeka stvarao
kao da si žurio, kao da nisi odmarao
kao da mjesecima nisi jeo
teško mi je povjerovati da si baš ovako htjeo.

A možda si raspisao konkurs ili tender
sva druga su velika tvoja djela
jesi li gledao film „Highlander”
ali ta priča za nas je previše smjela.
Kad si čovjeka stvarao,
da nisi more bit’ s nekim pregovarao,
s nekim se savjetovao i dogovarao,
da mi je znat’ ko je ovu opciju zagovarao.

E moj Bože negdje si pogriješio,
sve si napravio savršeno, jedino si se od čovjeka ogriješio.


SHARE IT:

Leave a Reply