Sadržaj

Ljiljino promišljanje
Predgovor
Moj predgovor
Šta sam bogu zgriješio
Majstor
Gospodo i gospode
Vlažne suze suvo vino
Sarajevo
Potpuno sam ostao bez inspiracije
Istrošeni pojmovi
Čišćenje – silovanje
Vratimo se knjigama
Samoća
Utisak
Bog i ateisti
Film je poludio
Izoštrena čula
Kako je nastalo siromaštvo
Zar je to jedini način
Sve gora i gora stanja
Nije lako biti bog
Hedonizmi
Pred bogom smo isti
Sutra će danas biti juče
Ja sam mržnja tvog života
Neumorni u besramu
Ne branite boga od mene
Đorđe Balašević – kratak osvrt
Briljantan
Prosto
Ježim se na pozitivnu energiju
Visoki su zidovi našeg zatvora
Ljepota ljubavi
Sa samog ruba pameti stižu nam strašni savjeti
Realno više nije prepoznatljivo
Mrtva tjelesa naših predaka
Katastrofičari
Život je izdajica
Nisko smo pali
Nedoumica
Kad dođe vrijeme pasije
Doktori i popovi
Sumnja je vjera
Etika ljudska
Mladi starci
Neko sve to omogućava
Prvi čovjek kulture
Da li ću dočekati dan
Ljudi brkaju poruku i simboliiku
Prodane duše
Sijdija i žrtva
Okrutno
Otud (sa balkana)
Vino, sentiš i krevet
Savršen teret
Sine moj
Planeta bola
Demagozi
Ja bi kući
Znam i ja da lažem
Pozovi me u svoj stan
Muke
Podstanar u tvome srcu
Zemlja u kojoj ste rođeni nije stvorila mjesto za vas
Malo istine o ljudima našim
Hoću da budem jednostavan
Pomozi mi da se ubijem
Nek se veseli onaj ko misli da ima razloga za to
Ustaše i četnici
Harmonija ljubavi i bratstva
Sudbina gorka
Kraj se ne nazire
Život je za kukavice
Oči svake žene su jedinstvene
Šta ovi majmuni hoće više od nas
Nismo svi isti
Naše generacije
Privilegija predodređenosti
Suoči se sa istinom
Ma nama je odlično
Ukus ima krizu
Pozitivno
Želja da se dopadneš svima
Povjerenje
Znate li
Oganj i vatra i kad se požuda razigra
Istina samo pravi probleme
Život je uživanje u životu
Strogost
Žena
F.M. Dostojevski
Matematička formula
Utopista
Naše duše male
Volim zlo koje dolazi
Hologram
Kvari se ovaj svijet
Ako se osvijestim
Ljubitelji američke guzice
Nasjeo sam
Genitalije su stvorene samo za pišanje
Selo grad – grad selo
Mitomanija ili nešto čudno se događa
Priča o četiri brata
I o sebi
Sadržaj

Majstor

Ko je taj majstor što život komplikuje
čega se pošten klanja, on nad tim likuje.

A među uspješnima sve mudri i lukavi
oni što te ponude pićem,
oni što te rastave sa svojim bićem.

Kvalitet mog života pao je na niske grane
kao da sam pretplaćenik poražene strane.
Moj anđeo čuvar očigledno ima mane
moju muku promatra sa distance, sa strane,
kao da me mezi na tenane..

Svega sam se u životu nagledao
i nijednog čuda
samo mala razočarenja u Ijude.
Postoje opasne institucije
koje za ovo mogu da mi sude.

Kad ljude bolje upoznaš, kad se otvore
vidiš u čovjeku neke prisutne zlotvore,
vidiš ružne stvari
čak i rođenom optimisti,
Ta spoznaja opšti utisak kvari.
to su urođene male kvarne tvari,
iskusan čovjek ne bi za to trebao da mari.

Onaj koji svoju sreću nađe,
zaslužuje priznanje populacije starije i mlađe.

Tako to ide hronološki gledano
to je za mene bilo planirano
to sam dobio tako pride
i ništa nije nastalo juče
to uvijek dublje korijene vuče.

Dogovorili se bog i đavo
prije nego me unište
da me dobro izmuče.
Eto, bar u nečemu se slažu
nisu ni oni tako ljuti protivnici
iako neki autoriteti po naređenju lažu.
Čovjek je materija duh i prah
Koja uvijek brine,
Ako ni zbog čeg onda zbog krivotoka Save i Drine.
Čovjek slobodan i zdrav
kročio smjelo,
odbacio grad, preselio se na selo.

Vlažne suze suvo vino

Vlažne suze suvo vino
sve prođe brzo kao mladost
neko se ne okrene
a već dođe starost.

Starost je dobra
kad imaš čega da se sjećaš,
kad suza krene,
i dođe vrijeme da se utišaš.

Vlažne suze i suvo vino
iščezne iz života sve silno
sve prođe brzo kao mladost,
neko se i ne okrene
a već dođe starost.

Loše je biti sam,
to je nešto što te bira,
to niko ne izabere sam.

Čitav svijet može stati u jednu čašu
u jednu dušu našu
suština je jednaka za sve.

Duhovna elegancija i osjećaj strasti
ko će na iskušenjima prvi pasti
ništa važno se ne dešava bez tebe
i koliko je važno ono što je beznačajno.

Svaki novi dan mi se ruga
kao da ja ne znam šta je tuga.

Nama nije dobro i to treba da volimo
sve dok od života ne obolimo.

Potpuno sam ostao bez inspiracije

Potpuno sam ostao bez inspiracije
sve sam iscrpio
nemam više šta da berem
od svega bi rado ruke da dignem i operem.

Ništa ne bih da kažem
ne želim opet da serem.

Bolesti neće nestati
iako ljudske molitve neće prestati.

Potpuno sam iscrpio uzroke, razloge i opravdanja
ne mogu se ljudi opametiti
nastavljaju se padanja.

Potpuno sam osto’ bez inspiracije
iako je ona beskonačna kao svemir
ostao sam bez inspiracije i svemira
stalno sam dio tog nekog nemira.

Inspiraciju pokreće svaki trenutak
treptaj, nemir i dah,
iz ničega inspiracija hvata zamah.

Ukinuo bi svoju potrebu
da razumijem stvari i događaje
i prihvatim postojeće stanje
ali kako bi živio tako?

Inspiracija je infekcija i dekoracija bunt i demonstracija.

Čišćenje – silovanje

Pobijte sve dilere drogom, i reketaše,
sve trgovce robljem, otmičare beba iz bolnica i njihove saučesnike,
sve makroe i sve one
koji djevojke prisiljavaju na prostituciju,
i na kraju,
pobijte sve one koji omogućavaju da je prostitucija unosan posao,
pobijte sve roditelje koji svoje ćerke prodaju za pedeset dolara,
pobijte sve one koji od djevojaka zahtijevaju seks,
za bilo koju pomoć i uslugu.

Pobijte sve inceste, sve upražnjivače seksa za životinjama,
(neke glumice su uloge dobijale preko kreveta,
ili preko bogatog sponzora, ili preko ucjene.)

E, a šta je sa kelnericama po kafanama i kafićima,
šta je se čistačicama i dadiljama,
šta je sa silovanim cigankama
i konobaricama po seoskim kafanama,
koje naši čestiti domaćini smatraju nižom vrstom,
i predmetom iživljavanja.

Šta je sa djevojkama iz provincije
koje dođu u grad
pa im se nudi mali biznismen
mali privatnik, mali vlasnik butika, malog kioska.

Male gradske pacove što nude večeru i prenoćište,
a zauzvrat pokušavaju “dobrovoljno” da iznude seks.

Pobijte sve siledžije i zlikovce, pedofile i sataniste,
I fanatične religiolegionare, one što ubijaju svoje žene
Zbog religije…

Jel’ sad imate nešto protiv zlatne milijarde?

Izoštrena čula

Divlja i lijepa, izoštre se kroz vrijeme, kroz vjekove
čulima birate i odbacujete
ako ste ih izoštrili.

Postoje i tupa čula i čula u razvoju
čula vam život izoštri
ako ste skloni skromnosti.
Ne možete biti srećni na silu
ne možete biti srećni ako želite stotinu stvari.

Čak ni zlatna ribica ne daje više od tri sreće
ali tri sreće nikad nisu dovoljne
zato što pohlepa ne prepoznaje ono što imate.

Pohlepan nema čula, on ima samo želje
zato je zlatna ribica idealno rješenje za pohlepne.

Čula nam uvijek ukazuju na pravi put i odluke
osim ako niste opsjednuti ili fanatični religijom na primjer,
ili nekim današnjim Bitlisima.
Kada god ne vjerujete tom instiktu, pogriješite.

Zar je to jedini način

Odavno smo prešli u rutinu
i oduševili strvinu.
Razočarali smo učitelje života, poznavaoce duša i odnosa,
životnih padova i ovlaš ponosa,
o nama sude ti što ne vide dalje od nosa.

naravno iskušenja nas tresu
dovode nas do očaja
i dobro i loše činimo u gnevu i bjesu.

Skloni smo jer su nam to urodili.
Sve dijelimo na dobro i zlo
na Boga i Vraga,
i zbog toga se vrtimo u krug do bestraga.

U mom životu izazovi ne nestaju
i iskušenja nikad ne prestaju.

Htjeo sam nešto da kažem o tebi i meni
opstali smo javno, ne u sjeni.
Nismo poklekli iako je očigledno
da su nas neki prokleli.
Naravno da su u tome djelimično uspjeli.

Zasječen sam gdje sam tanak
zasječen sam gdje je svako tanak
na plećima nosim tuđi danak.
Ne znam zašto i ne znam čiji,
od svih zlu kob i pomalo život svačiji.

Bog žrtvovao sina jedinica da spasi čovječanstvo!
Zar je to jedini način?
Zar za sve, u životu moramo da se žrtvujemo?
Ma nemoj.

Prilagođeno, predodređeno, objašnjeno!

Otac treba da ubije sina da bi spasao svijet.
Koji i kakav svijet?
Zar je to jedini način?

Prilagođeno, predodređeno, objašnjeno!

Otac je ubio sina
a da li je ovaj svijet spašen i bolji?
Zato što je otac ubio sina?
Zar je moguće da je to jedini način?

Ovo je sveopšte prihvaćeno.
Šta nam to govori?
Otac je ubica pravednik,
a čovjek sklon pokori, idolopoklonik.

To zaista boli,
to te pred razumom ogoli.

Zar je moguće da je to jedini način?

Sutra će danas bitijuče

Pod nebom nema mjesta za oboje,
dešava se da se dvoje odvoje.
Nama je postalo tijesno,
nije ti pored mene udobno mjesto.
Nemam gdje da te povedem,
ne želim da te obmanem ni zavedem.

Sutra će danas biti juče
nešto si naučila, sve nakaznosti vidjela,
nema šta, ti si se sa mnom namučila.
Tebe je muka očvrsnula,
a mene obeshrabrila, tugom obavila.
Umorila od života, odgovorila,
ne mogu da gomilam agonije i paranoje
već dugo mi se dlanovi znoje.
Sutra će danas biti juče.

Neko sigurno sanja o tebi,
osjećaš li to kroz san ili maštanje,
kao ja kroz mučninu i praštanje,
i osjećam krivicu, mirišem viski i šljivovicu.

Sutra će danas biti juče
u kakvu provaliju sudbina nas vuče,
šta koga u životu čeka,
u očima duboka mutna rijeka.

Šta te od mene vuče i kome?
Pa nekome ko smatra da svoj pripada svome.

Ne branite boga od mene

Ljudi moje mišljenje doživljavaju kao napade na Boga
ljudi svašta doživljavaju kao napade na Boga.

Nisam znao da Bog ima toliko branioca i advokata,
za mnoge ne postoje argumenti, demagozi.

Ne branite Boga od mene svojim dogmama smijelima,
brani se on sam svojim djelima.
Razlozi i opravdanja?
Izmišljači problema?

Obratite pažnju na sva moguća vaša i svjetska rješenja,
pa onda obratite pažnju na tren ili dva,
na izmišljače problema,
neko pravi problem za svako rješenje.

Mržnje ima dovoljno za sve,
i svi ćete doći na red.
Dobićete svoje sledovanje i svoje stradanje.
Pitate se što i svi.
Da li ste ga zaslužili ili zaradili?

Glupost je posljedica neiskustva.
Da li je nemoral izbor, uživanje i dobar provod,
za to ne treba ni dobar povod.

Smjelost nešto treba da probudi
u životu bez principa i dostojanstva,
život se prepoznaje kroz stradanje i padanje.

Propustio sam lijepu priliku
da oćutim jednom nadutom iiku
da ono što mislim ne saspem u lice
i postanem žrtva pravde tog neplaćenog ubice.

Emotivni otpor i zaustavljena ambicija
otvara prostor za novo istraživanje,
i ugrožen je svako ko osjeća.

Kolekcionari ljubavnica i slave,
i raskrinkani misticizam.
Podlosti su neminovne,
faliće mi tvoja osveta,
melanholična i namrštena.

Pokušavam razumjeti ljude
i kad mi to pođe za rukom – osuđujem ih!

A šta drugo možeš sa ljudima?
Projekcija lošeg, jača od projekcije dobrog.

Pa se dan od noći odvojio
studen osvježi misao
sude nebeski – sudi
ajde više – presudi!

Briljantan um

Mi ništa ne kontrolišemo
ništa ne odlučujemo
mi smo nečija igrica
neko je kuronja, a neko pičkica.

Mi se samo razmećemo sa nepreglednim različitostima
pronalazimo se u nekim sličnostima
dijelimo se na vukove i ovce
a neko iznad nas vuče konce, zabavlja se
sladi se našom destrukcijom
na naše slabosti, oslanja se.

Kakav je to poslušan sadista
nešto kao Vatikanov gardista.
Briljantan um.
Ko odlučuje ko će biti Bred Pit
a ko ružan, neugledan, ko gladan, a ko sit?

Mogu li otac i majka da utiču ili da izaberu
dijete da im se rodi po volji
normalno i zdravo
zar to nije skromno i pravo.

Briljantan um međutim
ima svoja rješenja i presude.

Naše sudbine su zapisane u horoskopu i prokletstvu
škorpija ti sisa krv i u vodi i na pijesku.

Briljantni ume, šta hoćeš od mene
zašto se meni svetiš, zar ne možeš da se obratiš
što meni pretiš?

Gledam život pred očima i sa čulima,
ti si moja lična tragedija i pomračenje
umjesto radost i svjetlo,
briljantni ume,
ti si moje najveće razočarenje.

Lako je srušiti i uništiti
baš si se potrudio briljantni ume
moju svrhu poništiti.

Imaš ti svoje muke, satisfakcije i prljave ruke,
pristaništa i luke,
svemir, prostranstva i sav nemir.

Imaš hir, imaš vrtlog i vir
i život pred očima
briljantni ume,
izlizale su ti se gume.

Ježim se na pozitivnu energiju
Život ima svoje stranputice,
principe i puteve i smicalice,
destrukcije i sljepe ulice.

Životne destrukcije ne liječe
se pozitivnom energijom,
čakrama, molitvom ni magijom.

Životne destrukcije imaju svoj put,
sa koga ne odstupaju,
vođeni svojom sudbinom,
mnogi prolupaju.

Nikad se pozitivna energija,
u istoriji i histeriji čovječanstva,
nije više prizivala,
sa šina pravde se isklizavala.

Kao priča o ljudskim pravima,
pozitivna energija se potrošila i izlizala,
nisam primjetio da je pozitivna energija,
potrebna mravima, treba samo ljudima,
jer su nešto tanki sa mudima.

Tako je moćno zamišljena,
slabima i naivnima podmetnuta i izmišljena.
Konzumiraj pozitivno i nek ti je srećno,
mnogima je to dovoljno i konkretno.

Ježim se na pozitivnu energiju,
i nekako žalim svaku ludu glavu,
koja je pala na ovu podvalu.
I mnogima je sa podvalama živjeti lakše.

Životne destrukcije neće nestati,
dok se ne urade temeljne obdukcije.

Radi na sebi, traume iz djetinjstva,
pozitivna energija i ego…
Eksperti ove oblasti love
zalutale duše koje privlače lovce,
a ni jedan seljak im ne bi povjerio,
na čuvanje ni dvije nacrtane ovce.

Ježim se na pozitivnu energiju
pun mi je kurac
ona je tako loša vibracija,
ona je nezrela, potrebna joj je emancipacija,
pozitivna energija je postala štetna radijacija.

Pozitivna energija prosto ignoreše stvarnost,
promoteri pozitivne energije
mislima i koncentracijom
stapaju se sa kanalizaciom.

Svojom čudesnom koncentracijom i demonstracijom
pomjeraju planine i brda
i dobivaju sljedbenička krda.

Odašilju pozitivnu energiju iz petnih žila,
velika je vještina sa puno stila.
A univerzum sve to prožvaće i proguta
smeće po površini pluta,
i moj smisao po prostoru luta.

Možda bi mjesec mogao prestati da svijetli,
mjesec se budi u zoru, kad ga probude pjetli.

I sunce postoji da ugrije gusane i guske,
da nema novog talasa spasa,
u vidu pozitivne energije ljudske,
nikad se pile ne bi probudilo u život,
iz jajetove ljuske,
ništa ne bi postojalo bez pozitivne energije ljudske.

Pozitivnom energijom se ne lječi grip i kijavica,
lječi se depresija, ta pijavica.

Samo uspjeh je mali
više vjere u tu pozitivnu energiju fali.
I naravno rezultata nema,
neće nešto da upali,
da se pravilno postavi,
svo zlo je kažu – u našoj glavi.

Visoki su zidovi našeg zatvora

Ovaj naslov je strašan i nemetaforičan
i po čemu god da previram
ovome neću moći da pariram.

Čovjek je zaključan u svoja lutanja,
čovjek je neviđen apetit halapljivog proždiranja i gutanja.

Sve što mu se servira pojede
ako je nešto baš, baš ljuto
guza mu se ojede.

Ojede se mozak i duša od raznih gurua uzora,
žrtvama još dugo neće svanuti jasna i bistra zora.

Prepamet je svijet preplavila
duša i duh kao kost u grlu se zaglavila,
prepamet se pretvorila u zlotvora,
visoki su zidovi našeg zatvora.

Svijet je preplavila prepamet
nije na odmet spomenut
kako nam je kratak domet.

Visoki su zidovi našeg zatvora
previše je među nama zlotvora.

Žrtve su ljudi uvijek dobri i pošteni
prevareni, pa opečeni.

Živjeti – u sebi užasa ima,
nije se svako jednako nadimio dima.

Mnogi su se koječim naduvali,
i kad nas život probuši ko balon smo se izduvali.

Visoki su zidovi našeg zatvora,
i postaju sve višlji.
To bi rekao.
Mi smo danas oličenje modernoga roba,
mi smo spektakl i sramota novoga doba.

Konzumiramo beskorisnu potrošačku robu,
mi smo živi, a jednom nogom u grobu.
To bi rekao.
Ovaj naslov je strašan i nemetaforičan
i po čemu god da previrem i prebiram
ovome neću moći da pariram.
To bi rekao.

Katastrofičari

Ima li išta lakše nego sastaviti spisak,
katastrofičara našeg doba?
Spisak je prljav, dug i gadljiv.
Sve prodane duše i neupotrebljiva roba.

Spisak današnjih katastrofičara je jeziv,
i nepregledan u svim oblastima,
u svim radostima, segmentima, uspjesima i vlastima.

Katastrofičare našeg doba slavimo kao heroje
podržavamo njihove ideje i boje
najvrednija vještina im manipulacija
propast i bijeda kao grandova produkcija.

Katastrofičari su obezbijedili propast
svih vrijednosti života i realnosti,
doveli su nas u stadijum gdje ljubav, poštenje i čast,
više nisu dio naše stvarnosti.

Dozvolili smo katastrofičarima da nas uspavaju i odumru,
sami smo krivi, neka nas zatru.

Mi smo se predali kao ovce kad šišaju
tako ležerno po nama seru i pišaju.

Katastrofičari našeg doba imaju svoje porijeklo
samo je zlo sigurno
samo je zlo ustoličenje obezbijedilo i steklo.

Zlo je neumorno i nikad ne spava,
a mi u našim bezvrijednim postignućima
ne znamo gdje nam je glava.

Mi slijedimo naše katastrofičare
i zato smo tu gdje jesmo.

Najgori među nama su obožavaoci katastrofičnog
naši bližnji zalutali, naš soj
tako je oduvijek i dovijeka ćemo živjeti nespokoj.

Među nama je nepremostiv život

Obrazovanje je uz stroge kriterijume selektivnosti
proizvelo velike karijere i zvanja
obrazovanje je nehotice proizvelo i neka znanja.

Među nama je nepremostiv život,
a život zna da kreira iznenađenja,
i to uvijek loša.
Ima li nekog ko nije,
doživio velika razočarenja?

Čestitam ti živote
kako se katastrofičari u tebi snalaze
kako tvoju srž pronalaze
kako se zdravo tobom hrane
bez ozbiljne patnje i mane.

Iz svake prijetnje kao pobjednici izlaze,
čestitam ti živote mamlaze.

Ne, mamlaz sam ja
spasi katastrofičare, oni su pravi
oni imaju nepokolebljiv pravac i staze
oni ne paze gdje i po kome seru i gaze.

Život je izdajica

Meni je život podmetnut,
od nikoga nisam bio opomenut,
pa sam sam postao soj odmetnut.

A u tvojim očima nebo se topi…
I šta ću sad sa tim…

Šta se u životu vrednuje,
i šta mu je obrazac i skica,
svi ste čuli za termin,
pica sa dva lica.

Kad čuju da nemaš ništa,
odmah se izgube,
prosci u aristokratiji u grđanskom društvu,
bježe od tebe kao od gube,
materijalisti u socijalizmu,
nezasiti u kapitalizmu.

U svim uređenjima isto žele uređeni građani,
i samo se gomilaju povrijeđeni,
samo se gomilaju nedorađeni, neostvareni, nedojebani.

A u njenim očima nebo se topi,
kad bi ovo mogao da opišem,
da se njeno oko u nebo sklopi.

Korist hoće i seljaci i gospoda,
nešto bi da privedu što nije iz njihovog staleža, ni roda.

I onda platimo cehove, onda je nesreća prirodno stanje,
svako se namagarči i sjebe,
neko više, neko manje.

Kad se ljubav prepozna to je kristalno jasna slika,
i baš tad se pojavi “bolja” prilika,
u naličju projektovanog lika,
a taj lik uvijek je isti,
on je buđućnost, ugled i status,
baš idealna slika,
ali po pravilu uvijek se nabode na kaktus.

Kako su jeftini i jadni i građani i seljaci,
i jedni i drugi na isti način gledaju,
pod rep i keru i maci.

Svi hoće u miraz nešto moćno i uvaženo,
priznato vladalački,
pa završe ko Vasa Ladački.

A u njenim očima nebo se topi…
Kad ljubav zakasni i kad se prepozna,
onda se mučenje i mrcvarenje u malim dozama dozna.

I to ne traje kratko,
mrcvarenje je na duge staze,
klizi sporo niz staklo glatko.

“Greška” nikad ne želi da te likvidira brzo,
ona te mezi na tenane,
ona je vječnost ona pred sobom ima nepregledne dane,
a ti si prolaznost i polusloboda,
korist hoće i seljaci i gospoda.

Niko neće da živi bez koristi,
i svi kliču bože pomozi i oprosti.

Prosci prose i jednim okom seru,
da se u njenim očima neba tope…
A drugim gledaju miraz i status da se u pohlepu uklope.

Ne, nisu bolje prošli, ni ovi što su se
u inat svima iz ljubavi uzeli.
Njih su uz put “onako” neki prokleli,
i to prokletstvo univerzum uvažio,
i njih je na pravdi boga život omalovažio.

Životu je tako valjda lakše,
da te gurne u provaliju,
nego da drži čisto dvorište i avliju.

Život je zajeban,
čim ga malo zajebeš i naruniš i narušiš,
život je izdajica u kome nećeš dobro da završiš.

Prepun zabluda, prevara i vjerovanja,
život je izdajica
život je najveća sanjalica.

Kao da nam je život podmetnut,
kao osveta, tako ga osjećam,
kao ađeo odmetnut,
ništa dobro ne predosjećam.

Nisko smo pali

Iskenost sa kojom žena izražava odvratnost
je zapanjujuća i ne djeluje kao stvarnost.

Da li se to kroz vrijeme provuče ili ignoriše,
kao kad vidiš crni oblak
i pomisliš,
ma neće biti kiše.

Treba biti zahvalan na njenoj iskrenosti,
iskrenosti, treba položiti najveće zahvalnosti.

Neko “si dozvoli” da ljubav ne prepozna
taj svašta umisli i sve valjano, kasno spozna.

A neko ništa ne zna
pa je za njega ljubav mašta
neko je stvoren, da ništa ne prašta.

Sudi i osuđuje,
odrubljuje glave i histerično presuđuje.
Neki je nemir tu i nešto neostvareno,
neko kajanje od mene je udaljuje i otuđuje.

Promisli su mi osvijetlile misli i to mi nije bilo dovoljno,
pristao sam na poniženja dobrovoljno.

Nisko sam pao u ljubavi,
a u ljubavi sam smatrao da sam joj dobro pristajao,
i tu se nikad nisam kajao,

mislio sam da je ljubav moje najjače stanje,
u ljubavi sam poražen,
poništen i neuvažen.

Danas je praznik u mojoj duši,
u sve što sam vjerovao i volio u prah se ruši.

Ljubav se spoznaje i gradi na tenane,
neke udari ko grom iz vedra neba,
i jednima i drugima surovost treba.

Ljubav se njeguje i gradi polako na duge staze,
i onda prsne na tren,
u nepovrat se vrijednosti pregaze.

Kad se od žene voli loš čovjek,
to onda traži strpljenje i svašta,
a kad iskren zaboravi neki datum,
to je zločin koji se ne prašta.
Ah, ah, ta malograđanština,
to su kopije zapadnih vrijednosti,
te hijene čednosti.

Al’ neka, ovo je njihovo vrijeme
feminizovale su muškarca
i od njega napravile komarca
koji traljavo ubode i ode.

Žene su danas malo zbunjene, malo sluđene
izgleda da je muškarac nužno zlo
žene su malo otuđene
ali mnoge i probuđene.

Ali današnji muškarac bolje nije ni zaslužio
mnogo je srao, mnoge žene razočarao i rastužio.

Kad dođe vrijeme pasije

Stanje svačijeg uma postaje zabrinjavajuće
prije ili kasnije
ne u dobru
već kad dođe vrijeme pasije.

Kad vas je neko odmjerio, od glave do pete?
Nema više te radoznalosti, te spontanosti
kad vas je neko skidao pogledom
ili špijunirao dvogledom
svelo se sve na dosadu, na matricu,
na tihog ubicu.

Raspaljene strasti, skoro nad svakim
preuzimaju vlasti
dobro je ako su obostrane
čak ako su malo i nastrane.

Tako dođe vrijeme pasije,
nikad prije, uvijek kasnije,
to mu je red i tako treba,
sve u životu na vrijeme upozorava i vreba.

Kad stvari pod tepih guraš
znači da život već dugo duraš
i tad dođe vrijeme pasije,
nikad prije, uvijek kasnije.

Etika ljudska

Na pragu smo uništenja
jer ne postoji jezgro jedinstva i spasenja.
Nema čarobne formule, te guske
vrtimo se oko kule Vavilonske.

Ljudski rod je isprana beskorisna masa
ljudski rod je gomila Ijudskih pasa.

Naši roditelji šezdesetih promovisali slobodu
i slobodnu ljubav bili su mladi
ta priča više ne pije vodu
imali su neki inat i stav lukav,
a danas su za vakcine prvi zavrnuli rukav.

Vučića zamijeniti Titom Brozom
čestitke na dobrom uzoru i čestitom lozom.

A nemam više sluha ni simpatije za muzičare
za njihove biografije i scenske scenografije
jer su postali primat i prodali inat.

Mnogi promovisani u mega careve
vidim tu primjenu jeze i strave.

I onda su jednostavno
obukli crveni sako
i sve je postalo dostupno i lako.
Imamo ćurke koje pali crveno
kroz lake note otkriveno.

Etika kao poslastica ljudska
kliska kao bananina ljuska
etika ljudska nešto kao kora banane
obuci crveni sako,
i gomila žena pod tvojim prozorom svane.

Ušli smo u veliki mrak
i dobro poklekli
o ovome ni Tarabići nisu ništa rekli ni prorekli
s pravom priznati proroci
ovo je i za njih previše
ovoliki poroci.

Ovo danas ni jedan prorok
iz prošlosti ne može da svari
kako god da se tumači
konačan utisak još više se kvari.

Etika ljudska
kliska bananina ljuska
zvoni u ušima i u glavi
nema ko na ovu etiku ljudsku
tačku da stavi.

Etika kao forma pristojnosti i uvažavanja
preobrazila se u maštovita ponižavanja.
Nauka o moralu
nije preživjela dvoboj u O.K. koralu.

Sve što počne kao propaganda
ne preživi kao avangarda.

Etika o moralu, nema novu stranu
etika o moralu zamišljena je da nema nijednu manu

Etika o moralu imala je svoju revoluciju
pa je pristala na aboliciju.

Kratko je bila u raju
sad smo svjedoci njenom kraju.

Neko sve to omogućava

Ljudi se hrane patnjom i stradanjem
i zahvaljujući poklonu adrenalinu
svoje nesreće uzvišuju u svetinje.

A svetinja i heroja i tragedija
nema bez maltretiranja i mučenja,
ubijanja i blaćenja.

Kad se potlačeni oslobodi, slijedi proces razvoja,
novi status superiornosti,
sljedi kratak period hedonizma
i onda potlačeni primijeni isti princip maltretiranja
koji je u međuvremenu
usavršio i naučio od svog tlačitelja.
Pa on promoviše svoje svetinje, heroje i boje.

Zašto postoje ljudske nesreće?
Zato što to sve neko omogućava.

Neko ili nešto je čovjeku omogućio, da radi šta hoće.

Kultovi, religije, sekte, pripadnosti, partije i rituali,
zar u ime ovoga svi nisu ubijali, klali.

Čovjek njeguje sopstvena tumaranja
po zabludama i nakaznostima.
Zašto mu to treba?
Čovjek živi sa svojim strahovima.

Imamo znanje i neznanje, ali nemamo saznanje…
slušo sam da je Bog: ljubav, istina, dobrota, ljepota.
i mudrost, ljubomora, kazna, pravda, šutnja, svjetlo i tama.

Ko sve ovo omogućava?
Neko sve to omogućava.
Šta je čovjek u stanju da upropasti? SVE.

Šta to čovjeka koči da stvori svijet
pravde, pošenja, dobrote, mudrosti, ljepote ?

Svi uslovi su tu, šta je prepreka?
Ko šta sprečava i ko tu šta omogućava?

Prvi čovjek kulture

Kad bi ja bio prvi čovjek u kulturi
postavio bi nas na prvo mjesto svijeta
to bi naplatio monetarno i u naturi.

Držali bi tu poziciju četiri ljeta
ne bi bilo nemorala i nikakve vrste fekalija i izmeta.

Smako bi ja svakog ko kulturi smeta
sve razvratne i razuzdane na ulici
vezao bi kao pudlice na uzici.
Sve bi ih šibom, nekog po turu, nekog po guzici.

Tako bi promovisao ja kulturu
za nju bi izdavao diplomu i uveo maturu.

Elitu bi prvo kandžijom ili bičom,
nemoral i izdaju kažnjavao bi linčom.

Kultura treba strogu ruku
za kulturu nekima treba skratiti muku.

Početi od javnih ličnosti
sa njima nema greške slobodno ih odstrjeliti
jer oni se ne mogu izliječiti…
od dvoličnosti, tragičnosti, četvoročlane ličnosti
četvoročlane uduplane pokvarenoličnosti.

Za kulturu ne treba štedjeti sredstva ni metke
u vlasti i opoziciji uzgajamo vrste rijetke.

Kulturu vodi neka promašena sorta
u narodu znani kao kurta i murta.

Oni se ne mogu popraviti
oni će nekulturni ostariti.

Prodane duše

Svi smo mi prodane duše
i zato nam se sudbine isprepliću i guše.
I ja tu imam svoje mjesto
ali neki su baš zauzeli presto.

Znam da ovo nije lako prihvatiti
ali kad se daviš, trebaš balvan
ali za slamku ćeš se uhvatiti.

Uzmimo u obzir sve ljudske inate
ništa nas neće umiriti
iako svi imamo slične zanate.
Svi isto vole, pate i boluju
ali politika i religija nadljudski djeluju.

Sve što remeti smisao i opstanak
svakodnevno uzima danak
prodaćemo dušu
samo da nas ništa ne vrati u opanak.

Povratak je potreban da se uvidi, početak pogrešnosti.

Nerealna nada i mašta je preostala
prodanim dušama
kao utočište vukovima u šumama.

Jer sve što se ne pomiješa sa ljudima
ostaće čisto u srcu i grudima.

Svi smo duše prodane
svi smo svome opravdanju kučke odane.

Nama za sve treba opravdanje i objašnjenje,
ono čuveno “čekaj da ti objasnim”
ne razumiješ daj da ti pojasnim.
Kao da se ništa ne podrazumijeva
tako nam se nešto, vrijedno oduzima.

Privilegija naših zabluda se umnožava
i skromno i humano se uvažava.

Svi smo duše prodane
konformizmu užitaka odane
to je naše stanje, naše imanje
na toj površnosti se završava naše znanje.

Planeta bola

Ima jedna planeta bola
nije je sramota iako je gola.
Nema je u vaseljeni,
i ona je naš stan.
Legenda kaže da će i u njoj svanuti novi dan.

Dolar je Bog, najjači,na planeti bola,
utisak je, pred njim bi se i Isus
sakrio ispod stola.

I dolar rat još jedan počinje novi,
mnogima se za života ne ostvare snovi.

Čudne misionare imamo danas
na planeti bola
jači su od svakog bika i vola.

Njihove seanse koštaju para
to su mesije, zvani šarlatani.
Za prevaru imaju mnogo dara
oni što ostavljaju utisak mučni
lječe paralize i sljepila,
Pera Popov i njemu slični.

Kako prepoznati koji u sebi ima dobra
valjda onaj što vrši misiju bez ijednog dolara.
I to kad u zoru usniješ divan san
tako će uskoro u planeti bola svanuti novi dan.

Živimo pod okriljem milostive okrutne sjene
kažu nam, imajte ljudi na umu
da voli Bog i vjerne i nevjerne.

Demagozi

Djeca se igraju rata
jer kopiraju oca ili starijeg brata
takva su bila vremena i opcije
niko nije bio pošteđen destrukcije.

A danas nam kažu ako ne lažu
molitvom branite zemlju i porodicu
i bićete uslišeni
kakvi demagozi drski i uzvišeni.

Nasilje nije način i čin
uzeti pušku u ruke, kažu to je zločin.

A neprijatelj naoružan atomskim bombama do zuba
pamet u glavu
ili ćete proći kao Kastrova Kuba
demagozi zđravog razuma sišli sa uma.

Nemaju ništa Kubanci
ali mnogima od njih fali ono što imaju
komšije Amerikanci.

Ali ne znaju koja je cijena toga
ali to je tako oduvijek
to je Pravda od Boga.

Pozovi me u svoj stan

Pozovi me u svoj stan
biće prigušene romantike
bez velike drame i sa malo simpatične patetike.

Pričaćemo o filmu i ukusima
glumcima i njihovim pokusima
ponešto ćemo reći o sebi
bićemo lovci na snove
to je rijeka u kojoj romantični dobro plove.

Neko će u tom stanu
biti žrtva, neko plijen
ne treba svemu tražiti manu.

Pozovi me u svoj stan
kafa, piće, muzika
mislim da ne postoji bolji plan.

Dugo ćemo ostati budni
jer uz nas su žene i sinovi bludni.

Niče, Dostojevski, Hese, ona špijunka Mata Hari
grad koji ne spava
i neki promašeni koji ovaj svijet spasava.

Pozovi me u svoj stan
i pokaži mi neku kasetu i ploču
i omiljenu knjigu i neku sliku
sa ekskurzije i iz mladosti
kad je život imao smisla i prave radosti.

Pozovi me u svoj stan
nećemo spavati
možda ćemo pijani dočekati drugačiji dan.

Zemlja u kojoj ste rođeni nije stvorila mjesto za vas

Ko bi se tome nadao
kako su mnogi uspjeli da ostanu tu
hm, izgleda da su uspjeli u životu
za razliku od nas koji smo otišli.

Da, dobro je ovdje doći
kome treba mercedes, bmw, motor i pička materina,
i da odavde sagrade pristojno skromno imanje,
bolje od komšijskog i šalju pare roditeljima,
koji gledaju nepregledne serije i rijalitije po cijeli dan.

Dobro je ovdje doći
ali je još bolje otići.

Mi smo narod na koji audi ostavlja utisak uspjeha
i uspješno ga diže iznad prosjeka.
Mi smo narod koji svoje ćerke
gura grandovim ljudožderima u kavez
nije tajna s kim je naš narod sklopio savez.

Nije ovo šaljiv, nepristojan ispad,
što se zove farsa,
ovo je načelo, princip, simbol vjere, to je kredo
jače od nas.

Zemlja u kojoj smo rođeni nije Amerika
zemlja u kojoj smo rođeni traži od nas
da se u njoj izborimo za svoje mjesto
kako se ko snađe
nekom prostrano, a nekom tijesno.

Zemlja u kojoj smo rođeni ima manu
ali ljudi baš znaju da izaberu pravu stranu.

Zemlja u kojoj smo rođeni je neka uspavanka
nešto “čudno”, meni do sad neviđena igranka.

Poslije Cuneta, Tome i Tozovca u mojoj zemlji
velika zvijezda je Darko Lazić…
Kako se to desilo mojoj zemlji?

Moja zemlja se odrekla praočeva
u mojoj zemlji su neki potpuno “čudni”
sjeli na presto i stolac,
u mojoj zemljli mnoge treba nabiti na kolac.
Jači od nas,
jer zemlja u kojoj smo rođeni,
traži od nas,
da se u njoj izborimo za svoje mjesto,
kako se ko snđe,
nekom prostrano, nekom tijesno.

Nek se veseli onaj ko misli da ima razloga za to

Ali veselje stane u par dragih nota
a gorčina u ostatak života
niko ne može da izbjegne sudbinu skota
al uz pjesmu misli da ima nešto od života.

Mikrofon je istrošio ljubav
kao da ljubavi nema bez mikrofona
prošlo je vrijeme ljubavi i gramofona.

I ja sam za ljubav
i ja bi istini za volju
da budem mršav i vitak
da skinem kilu koju
da budem napitak pitak.

Nikad nije kasno da smršate
ali to nećete postići, ako mnogo drkate.

Nikad nije kasno da se još jednom zaljubite
ali vjerovatno ćete se još jednom da ponizite
ispašćete budala kao mnogo puta prije
jer vaše istrošeno srce očajom vrije.

Neka se oprosti onima što žive samo od pjesme
jer prostitucija javno da se iskaže ne smije.

Da ima pravde svi, baš svi bi pjevači bili,
mi radnici nismo ni Bogu mili.

Ko to ženama tako lako gaćice svlači
to su glumci i pjevači.

Jedan dodir mega zvijezde pokreće žmarce
kao u meni kad jedem palentu ili žganjce.

Kako se boriti protiv te emocije
uvode politički sat i racije
ali srce je instikt
koji neodoljivo liči na insekt
i treba sjesti za sto
pa nek se veseli onaj ko ima razloga za to.

Život je za kukavice

Jezik mi je postao oštar
i lajem kao pas
ne bi li negdje pokrenuo spas
bijesan sam najviše na nas
na mene samog
na mene palog.

Ništa više ne dajem u zalog
ni u čemu ne nalazim razlog.

Znam moramo neke stvari razumjeti
ali ne možemo mi sve progutati
ako krenemo u mrak, lako ćemo zalutati
znam da ne možemo za sve
što ne razumijemo svima suditi.

Šta su fanatici u stanju ubrizgati u sebe
očajnici, da zadovolje svoje divlje fantazije
viši nivo neke neistražene supstance, rude
i onda od svega polude
destrukcija vodi u svemu
takvu ima venu
u uništenju, to im je u genu.

Ponestaje mi volje i snage
kako za neprijatelje
tako i za ljude drage.

Nismo svi isti

Opšte poznata stvar
nikome kroz vene ne teče ista tvar
nisu ista dva blizanca
dvije strane lica
samo je isti motiv svih ubica.

Odstraniti nešto što se ne uklapa u tvoje
ubica ima razloge svoje
pod uslovom da nije plaćen
kroz reinkaranciju opet će biti vraćen
izjednačuju i žrtve i krvoloke
zato krv teče u potoke.

Nismo svi isti…

I to je ta veličina Božije kreacije
mi smo tumarala, mi smo nakarada realizacije.

Ko se sve ne bratimi i trpi
podnosi, seksa, sve dotrajalo se krpi
pocijepana vreća iznova zašije
i orden na rever se prišije
sve što puca po šavovima
mi popravljamo u širokim mahovima.

Mi nismo svi isti
mi smo destruktivnost ispred bića svih
destruktivni prema sebi i bližnjima, životinjama
destruktivni prema svojim golotinjama

i uz našu obnaženost
malo po malo izgubismo odvažnost

Nismo svi isti…

Ali svi seremo, pa ližemo
kompromisom do ravnoteže stižemo
pa kukavičku pobjedu u nebesa dižemo
i tako po ovom usranom životu kližemo.

Ipak po jednom smo isti
po slabosti i nesreći i bolesti
možemo da se ponizimo ili osnažimo
e, takvi smo kad se prizemljimo i omalovažimo,

Treba nam nesreća da nas razbije
da nas u paramparčad rastoči
da ponovo progledamo kroz srce i oči
jer čemu će nam pogled, mišljenje i vid,
kad ispred svega imamo zid.

Različitosti su bogatstvo
koje nam govore da nismo isti
onda imamo toleranciju kultura i religija.

Tu različitost bogatstva
odličan preduslov poštovanja bratstva
pa otkud iz ovog blagodata
toliko mržnje, klanja, progona i izgnanstva.

Jesmo li svi isti…
Pa jesmo samo kad seremo da
nikog ne mrzimo, da smo svi izgubili rat
da su nas drugi nasukali
da smo neradnici
koji nikad rukave nisu zasukali.

Jer svi smo isti,
kad pijemo, jedemo, jebemo,
svi smo isti kada jaja češemo i grebemo
kad slavimo i umiremo
kad drkamo i seremo.

Sve prirodno, elementarno, egzistencijalno
bolesničko, alkoholičarsko, domaćinsko.
Sve nam je isto.
A ipak smo stvorili razlike omražene
da niko i nikad neće više spojiti duše privržene.

Nismo smo svi isti

Nisu ista ni dva oka u glavi
ni mravi u travi, niti išta u prirodi
samo mi ljudi, mi izrodi
mi bi da budemo isti
pameću nismo dorasli ni već pomenutoj kišnoj glisti.

Zašto autoriteti među nama
hoće različitosti da pomirimo
i u jedno uobličimo.

Sve što možemo, to je zajednički smrad
u nešto ustoličimo,
i ljudskom napretku, poredku, nacijama, utakmicama i
religijama kličemo.

Kličemo do međusobnog istrebljenja
do konačnog pogubljenja.

Ako smo svi isti
svako bi trebao da se odrekne svojih ubjeđenja…

Ako smo svi isti
trebalo bi da postoje univerzalna rješenja
a toga nema na pomolu
treba da se uništimo svi
na ovoj pozornici, na ovoj bisti srama i pada
nema pobjede ovaj ljudski izrod
sve više i više će da tone i strada.

Suoči se sa istinom

Shvati da svijet ne postoji zbog tebe
shvati da bi ovaj svijet bio jednako isti i bez tebe.

Da vas malo podsjetim šta je istina.
Istina je ozbiljan užas.

Istina je da niste rođeni iz ljubavi
pa šta ćemo s tim
hoćemo li to pretvoriti u tragediju
ma ne, tako se milioni rađaju.

Istina je da su se vaši roditelji uzeli
jer je majka zatrudnjela
istina je da se vaši roditelji
nisu rastali zbog djece,
istina je da se vaši roditelji
nisu rastali zbog sramote.

Istina je da se vaši roditelji ne vole
istina je da se vaši roditelji mrze.

Ima li išta gore od istine?

Istina je da smo bili mladi i glupi
istina je da smo sada samo glupi.

Istina je da smo pogrešno rasuđivali
da smo se za svašta osuđivali.

Istina je da smo različiti, da smo griješili
istina je da ništa nismo riješili.
Istina je da se muž i žena trpe
istina je da jedno drugo muče i brak krpe.

Istina je da je u braku seks i nježnost sve lošija
da ponestaje dobre volje
nema dodira, poljubaca i dobrog snošaja.

Ima li išta gore od istine
i kako smo došli do ovog stanja
pa imali smo pogrešna uvjerenja
i zapadna usvojena znanja.

Imali smo širok spektar izbora
dobrote, nježnosti, iskrenosti i sjaja očiju
uprkos svemu mnogi su sebi našli zlotvora.

Ima jedan magični primamljivi izazov
kao zov da te izbavi iz tvoga mentalnog zatvora.

To je izazov da se upariš sa nekom
kojoj nisi ravan, doslijedan
osvojiš je nekako i kasnije zbog istine
postaneš prosljedan.

Kako boli pomirenje sa istinom.

Uložiš u osvajanje sve svoje trikove i umijeće
slatkorječivost
ostaviš dojam vjernosti i odanosti i žena padne
a on jebe sa strane
kao kad se neko napije vode ladne.

Istina je da ćete i vi moja djeco
propatiti sve ono što osuđujete
kod svojih roditelja
još gore, jer vremena su jeziva
i sve gora.

Ništa ne učite od roditeljskih grešaka
vi moja djeco, samo osuđujte!
I tako ništa ne učite
tako će i vama život da presuđuje.

Vi ste djeco moja dorasli vremenu
u najgorem bremenu
u kom ste navikli sve da imate
da imate sve što je lažno i nevažno.

Lažno i nevažno

Ima li išta gore od istine…
Kad saznate da ste na smrt bolesni
kad vam kažu da vam dijete umire
kad saznate da vam je dijete peder
kad saznate da vas vaša ljubav nikad nije voljela
kad saznate da ste prokleti
jer je tako neko poželio za vas
a vi ne znate zašto…

Ima li išta gore od istine

Da ste slabi i nemoćni
da ste u stvari baš bespomoćni.

Ima li išta gore od istine…
Ah, kako je laž dobra terapija
laž dobro naš jad potisne.

Dakle, šta je istina?

Istina je sve ono čega se stidimo da priznamo
istinu u tuđim tragedijama lakše prepoznamo.

Istina je da smo dobili poraze i batine, da smo obrazac bijede
koje pretvaramo u naše pobjede
istina je da smo popustljivi i poraženi
da smo gnijevni i razmaženi.

Da ne dužim, istini nismo dorasli
jer smo zakržljali, još nismo porasli.

Istinu od vas kriju
ako ćaća sazna istinu roditelji će da vas prebiju
ubiće Boga u vama
to su naše male ljudske istine
koje sve govore o nama.

Ako se osvijestim

Ako se osvijestim moraću nekom
jebat mater, od nakupljene muke,
iako mi to baš i ne ide od ruke.

Ako se osvijestim
neću više živjeti u gradu
moram na selo
da se posvetim poljoprivrednom radu.
I da snimam videa, kako sjekirom cijepam kladu,
da svi vide kako sa prirodom živim u skladu.

Ako se osvijestim
moraću se tuširati ladnom vodom
uz pjesmu i kokotanje
da zubalo oštetim cvokotanjem.

Ako se osvijestim
nazivaću dobar dan konjima i kravama
da pokažem kako nisam više sa vama.

Ako se osvijestim
moram podno Rtnja i Visokog
bos gaziti zemljom
poštovati urođeno u nama
i dugo šetati borovim šumama.

Ako se osvijestim
moraću nekom jebat mater
od nakupljene muke
iako mi to baš i ne ide od ruke.

Ako se osvijestim
moraću se rastati
ne to nije dovoljno
moraću ubiti ženu…

I njenu majku (da ne rodi još jednu taku)
moraću požurit sa osvješćenjem,
da mi tašta ne umre prirodnom smrću.

Dva, tri litra vode moraću piti dnevno,
ako se osvijestim,
razmišljati pozitivno,
sve dok se ne onesvijestim.

Moraću jesti celer, brokoli, karfiol,
i sve isključivo sirove plodove
jer to mijenja genetske kodove.

Ako se osvijestim
moraću priznati da je zemlja ravna,
kod ravnozemljaka, to je svršena stvar.
Dilema nije ušla ni u izbor uži,
kod ravnozemljaka, zemlja više nikad
neće da se zaokruži.

Ako se baš, baš osvijestim,
moraću dobru zavjeru da iskujem,
ako se baš, baš osvijestim,
moraću sestre i braćo draga
da se ubijem.

Ako se osvijestim,
moraću da odbacim Engelsa i Marksa,
da oduvam tekovine NO revolucije,

i da nikad više ne spomenem,
Darvinovu teoriju evolucije.
da shvatim da je Tito zlikovac,
to se od osviješćenog traži,
shvati da ti je čiča Draža draži…

Selo grad – grad selo

Grad je svakako svojom privlačnošću i ponudama
odnio pobjedu nad selom.
Gradske žurke i provodi su magija
u poređenju sa seoskim skromnim prelom.

I onda se desila velika migracija
sa sela u gradove
grad hrani velike ambicije, nudi uzbuđenja
poznanstva i uglavnom snoviđenja.

Čak obećava uspjeh, uspon i erotičnu slast
kako čovjek sa sela da ne proba tu strast.

Stvorila se atmosfera uzvišene ostvarenosti
u gradu ću biti gospodin u pozorištu
u prvome redu
da sa sebe skinem selo, tu bijedu.

I tako malo po malo stotinu godina
odvijalo se tako
selo je odbačeno kao ništavno
i obezvrijeđeno baš lako.

Lako se razvijalo to pomodarstvo
rekao bi to brisanje sebe
sve češće sam čuo seljake kako kažu
hej seljaci ko vas jebe.

I tako selo malo po malo izumire
pamti se po nekoj tarabi
starcu i babi.

U selu nema zadimljenih boemskih kafana
u selu nema ekskluzivnih restorana
u selu nema filmskih premijera, ni crvenih tepiha
ni javnih kuća.
Na selu ima kapija i ograda,
isprepletenih od vrbinog pruća.
Na selu nema kavijara
na selu ima popara vruća.

Nema šta da se kaže
grad je nudio više
niko nikog ne može više da maže.

Indrustrijalizacija 19. vijeka učinila je svoje
grad je nudio zaposljenja i narod je rekao
to je sad novo moje.

Samo danas ovi ljudi misle
da nam je to neko nametnuo
da se sve namjerno nama dešava
da i grom po nama gruva
a ne vide odakle vjetar duva.

Nema šta da se kaže
svijet je nudio više
potrošačima života i resursa sve treba,
nudio je novi svijet, u stvari
sve što nam ne treba.

Samo smo slijedili našu tužnu sudbinu
i odjednom buđenje…
Ajmo svi na selo…
Nešto kao ajmo Danice svi u kolo…

Otišli sa sela od dosade i teškog rada
i došli na zapad, u grad
kad ono na zapadu
još teži rad nego na selu
još teža dosada, jos gori seljaci
ništa od života ne liči
ni na jedan američki film.

Pobjegli iz svog grada iz svoga rata
a na zapadu nismo našli ni prijatelja ni brata.

I evo desi se Kovid 19
najpotrebnija globalna glupost ikad
i kako da se borimo protiv ovog ludila?

Kažu treba bježat na selo.
Dakle treba bježat sa sela u grad
iz grada u Kanadu
iz rata, iz krize
i daleko ćeš stići
izgleda ne znaju ljudi ništa drugo osim bježanja.

Nema šta da se kaže
bijeg je nudio više
pobjegli, odbjegli, povratnici, odvratnici.

I prijatelj mi kaže u vakcini je spas
to meni nije smio da kaže
i tako svoju vjeru prikaže.

I nisam nosio masku uprkos regulacijama, pritiscima
i bio sam spreman, svoj stav da branim
laktovima i pesnicama.

I moja ćerka nije dobra sa fajzerom
pa su je zbog toga hrabri kanađani u superstoru
gađali paradajzom.

I u širokoj lepezi riješenja
svi bi hrabro da pobjegnu na selo.

A selo jedva čeka ove mlitave iz gradova,
lele, jedni su odustali od sela, čim su ih ujele pčele.

Sela trebaju strane valute
na selu drugačije prolaze sati i minute.
Kad navale osviješćeni, biće tu para
posijela i uzgoja zdrave hrane.
Možda ovaj projekat i uspije, što da ne
možda, mu samo ja vidim mane.

A i selo je, u istoriji sela,
izdržalo svašta.
Izdržaće i ovo, ali selo ima čudnu ćud
i neke stvari neće da prašta.

Ipak je selo stub i neki jasan ram,
u selu ne može da se sakrije ničiji sram,
selo sve zna i svakim se bavi,
selo zna kakav je ko domaćin svojoj svinji i kravi.

Nema šta da se kaže
sve što je bijeli svijet nudio
ispalo je da laže.

I neke žalosne sove proriču
da će u svijetu nastati glad
i tako mnoge podstiču
da se vrate na selo
zasuču rukave i prionu na rad.

Mitomanija ili nešto čudno se događa

Jedan prijatelj, u crkvu i u Boga vjerujući čovjek mi reče:
Ti si niko i ništa, ti si samo prah u ovom životu i kosmosu.

Pa dobro, eto jeste, jesam.

Onda mi jedan reče:
Bibliju treba čitati na Hebrejskom, da bi razumio suštinu
postojanja svega

Pa dobro, eto jeste tako.

Pa onda drugi mi reče:
Đavo vlada na zemlji, ovdje je pakao.

Pa da, eto jeste.

Pa jedan mi reče:
Tito i partizani su najveći zlikovci i laž, četnici i ljotićevci
su se borili protiv švaba.

Pa eto, možda, aj dobro, jeste.

Onda mi jedan reče:
Ti prizivaš svojim mislima nesreću u svom životu i ti si
birao svoje roditelje… Kako to, jebem ti, ne razumiješ.

Pa eto, kako bi ja za sebe birao loše, ili roditelje.

Ne znam, ali kad navaljuješ, eto jesam.

Onda mi reče:
Ti možeš sve što poželiš, samo se dobro potrudi,
uloži rada, jebem ti.

Evo dobro, trudim se, ali ne ide, jebem ti…

Onda mi jedan reče:
Jel ti znaš da je Japanski nastao od Srbskog?

Pa dobro, malo mi je čudno, ali eto ima sličnosti.

Onda mi jedan reče:
Da je engleska Elizabeta reptil i da se noću uvlači
pod zemlju…

Dobro, pa nije valjda to moguće…

Ma jeste, pa jel znaš ti da je to vanzemaljska loza.

Pa eto moguće, ima toga, eto jeste.

Baš je povezanost očigledna, jebem ti, kako to nisam vidio prije
Izvini glupo od mene.

E, onda mi trojica rekoše:
Da je sva nauka goveđa i da je veliko znanje na you tube i
tu je prava istina

Pa dobro, nauka je stvorila you tube, onda je i tvoja istina
goveđa, ali eto, jeste… Ako vi kažete…

Onda mi jedan reče:
Ti si strašno subjektivan, moraš svijet posmatrati
objektivno, kao ja..

Pa dobro, eto, probaću…

Onda mi jedan reče:
Isus je umro za tebe, za tvoj spas, zbog tebe.

Dobro eto, jeste, al nije morao zbog mene.
Ali eto, kad već jeste.

Onda mi jedan reče:
Ajnštajn je nula, teorija “revaliteta”… Mileva je genije…

Pa dobro, jesi ti proučio, izvini, oblast i djelo Ajnštajna,…

Ma jok, šta tu ima da se izučava, sve samo teorije i
pretpostavke.
Brate, truba žešća…

Pa dobro jeste, mislim brate, nije da nije…

Onda mi jedan reče:
Da je astrologija, numerologija, izoterija, arheologija,
antropologija, vračanje i magija, đavolja rabota i prevara.

Rekoh, zaboravio si spiritizam, okultizam, katolicizam,
islam…

E bravo, vidiš da znaš.

Pa jeste, sve je đavolja rabota i internet i g5 i koka kola i
tornado i školstvo i naročito komunizam…

Bravo, reče mi, vidiš kako je očigledno i jasno.

Pa jeste, šta ćemo s tim.

Onda mi on reče:
Jel ti znaš šta si bio u prošlom životu?
Pa eto, ne znam.
Jebem ti, kako ne znaš?
Pa jel voliš ribu?
Pa volim.
Pa eto vidiš, bio si Dalmatinac, jel ti to jasno.
Pa jeste, tako je. Baš je povezanost očigledna. Kako to
nisam vidio prije ? Izvini, baš glupo od mene.

Pa dalje:
Jel ti znaš da treba da se hranimo po krvnim grupama?

Pa dobro, treba, ali izvini, kako su se hranili naši preci koji
nisu znali za krvne grupe? E, oni su imali pravo znanje
i živjeli su u skladu sa prirodom…

Pa jesu, što jes jes.

Kome još nije jasno da je zemlja ravna?
Voda i ravno je vodoravno, pa sama ti riječ kaže, jebo te.
Da u Bibliji ti lijepo na 64 mjesta piše da je zemlja ravna,
pa šta oćeš više od toga?

Pa ništa, dobro jeste, kad je već tako.

Pa jel ti znaš ko je bio Apostol Pavle?
Pa znam, ubica i progonitelj prvih Hrišćana…
Ma to se ne računa, on se poslije osvijestio.

Pa da jeste, tako je bilo… osvijestio.

Mala pauza:
Izvinite da kliknem na you tube, ponestalo mi inspiracije

Aha, evo ga:
Mislite o sebi, kao o mladom i zdravom i takvi ćete ostati.
Popijte ovaj napitak svako veče i smršavit ćete,
Duboka država… Evo šta nas čeka…

Nešto se čudno događa…
DNK projekat izmišlja Vikinge…
Ljudska energija je hrana za reptile…
Prava tragedija, ali se nadam da ovo ne uzbuđuje pčele,
mrave i leptire.
Itd.

Priča o četiri brata

Priču ćemo početi sa dva brata. Prvi je Džeki London koji
živi u Engleskoj, a drugi Džordži Vašington koji živi u Americi.

Dakle, imamo dva brata iste nacije, religije, jezika i zajedničkog
interesa. Oni su uvijek moderni, popularni, zabavni, piju
najbolji viski i oni su ponudili svoju modu i vrijednosti svim
zemljama i kontinentima na svijetu. I cijeli svijet je to prihvatio,
naročito muziku i filmove.

Ova dva brata su jednom ratovali u istoriji na američkom
tlu, kad je Džeki malo pretjerao, pa ga je Džordži porazio negdje
1815. u američko-engleskom ratu. Priznali su obojica jedan
drugome da su se glupo i neodgovorno ponijeli i zatim su sklopili
savez, jer tako zajedno, njih dvojica mogu po svijetu raditi šta god
hoće. Od tad, učili su jedan od drugog i pomagali se. Zajedno mogu
da dijele svijet kako hoće.

To su shvatili i Džeki i Džordži.

Zajedno mogu da posvađaju bilo koja dva brata u svijetu, da
podijele zemlje (Južna i Sjeverna Koreja npr.).

I tako ova dva brata Džeki i Džordži jedan drugog slave i
pomažu, uživaju u svojim uspjesima i dogovaraju se o daljim
prekrajanjima svijeta, na prolivenu krv i tuđe nesreće se ne osvrću.

Uspjeh ova dva brata dosegao je vrhunac moći u svakom
geopolitičkom i drugom domenu, u porobljavanju i kontroli
ljudskog uma.

Kako ne odati priznanje i ne pokloniti se uspjesima i
dostignućima ova dva brata koja su sve ovo stvorila svojom slogom
i pokvarenošću.

Zar ovo nije primjer kako dva brata trebaju da budu složna,
nepokolebljiva i odlučna.

A sad sa druge strane, imamo dva druga brata, Petro
Porošenko i Aleksandar Lukašenko ili Volodomir i Vladimir.

Dva brata iste nacije, religije, jezika, običaja, tradicije, dva Slovena brata.

Kad je riječ o dva brata Slovena ili Korejca ili Kineza…
Džordziju i Džekiju se to nikako ne dopada. Mada dva Slovena brata
nemaju ništa protiv da se ovi vole i poštuju do mile volje. Ali Džeki
i Džordži ljubav dva brata Slovena ne mogu nikako da podnesu.

I donose odluku!

Sem nas dvojice, mene Džekija i tebe Džordžija nijedna
druga braća ne smiju da se vole i poštuju. I tako Džeki i Džordži
posvađaše dva brata Slovena do istrebljenja.

Rekoše sebi, već smo mnoge Slovene preveli na Katoličanstvo
(Hrvate, Slovence, Čehe, Slovake, Poljake) i posvađali ih
međusobno trajno, jer su povodljivi i naivni, tako ćemo zavaditi
Vladimira i Volodimira.

Džeki i Džordži imaju još braće po svijetu, ali malo ko im je
vjeran kao Volodimir. Oni imaju globalan strateški cilj i tu ne trpe
izuzetke.

Već su pokazali Miloševiću, Sadamu, Gadafiju, Bašaru kako
to izgleda kad im se neko suprostavi.

Sada su se našli oči u oči sa Vladimirom i neće dobro proći, a
Volodimira su odmah, bez po muke kupili i okrenuli protiv
Vladimira do istrebljenja.

Po Džekiju i Džordžiju, Vladimir i Volodimir nemaju pravo
na bratstvo, na rođendane, na svoje postojanje. Zašto to mlađi brat
Volodimir ne može da vidi i kako može toliko da voli Džekija i
Džordžija, a brata Vladimira mrzi do srži.

Kako Volodimir ne slijedi primjer ljubavi i bratstva između
Džekija i Džordžija pa mudro kaže: Vidi Bože kako se vole i poštuju
Džeki i Džordži, pa tako moramo da se volimo Vladimir i ja.

Ne, u Slovenskim plemenima to nije dopustivo, moraće
stariji brat da dobro namlati mlađeg, nema drugog načina, na žalost.

I da bi ovaj svijet imao budućnost, a ne istoriju Kaina i Avelja
mora se dobro naprašiti guza Džekiju, Džordžiju, Volodimiru…

Kad ostatak svijeta bude slijedio primjer Džekija i Džordžija
i sva zavađena braća postanu prava bratija, tada će svijet biti prava
opozicija i partija.

Ne bi da dužim ovu priču o četiri brata. Svi smo podijeljeni
i dok je Džekija i Džordžija na svijetu će biti rata.